Linkovi

Gruzija i Ukrajina od ključne važnosti za budućnost Evropske unije


U jeku nesuglasica između Zapada i Rusije zbog krize oko Gruzije, Evropska unija se našla u poziciji glavnog mirovnog posrednika. Neki eksperti tvrde da su Gruzija i Ukrajina od ključne važnosti za budućnost Evropske unije.

Poslednjih nedelja kriza u Gruziji bila je glavna tema razgovora u Evropskoj uniji. U avgustu, francuski predsednik Nikola Sarkozi, koji vrši funkciju predsedavajućeg rotirajućeg predsedništva Unije, putovao je između Moskve i Tbilisija da bi izdejstvovao mirovni sporazum od šest tačaka u cilju okončanja konflikta oko secesionističke gruzijske oblasti Južna Osetija.

Sarkozi je ponovo posetio obe prestonice ranije ovog meseca da bi od Moskve dobio obećanje da će ispoštovati mirovni dogovor.

U to isto vreme, lideri Evropske unije sastali su se u Parizu sa predsednikom još jedne ključne države - Ukrajine. Razgovori su okončani ponudom evropskog bloka o specijalnom partnerstvu sa Kijevom. No, 27-člana Unija nije ponudila Ukrajini prijem u članstvo.

Predsednik Sarkozi je saopštio da je sporazum o partnerstvu najviše što Evropa može da ponudi u ovom trenutku. I Gruzija i Ukrajina žele članstvo u EU i NATO. Moskva smatra da obe zemlje pripadaju njenoj sferi uticaja, dok je Evropa podeljena o tome koliko bliske veze želi sa Tbilisijem i Kijevom.

Na NATO samitu u aprilu, Gruziji i Ukrajini nije ponuđen ubrzani ulazak u transatlantski savez -- ali joj je obećano članstvo u budućnosti. Ni jednoj od te dve zemlje nije garantovan ulazak u Evropsku uniju.

Endru Vilson, ekspert za Rusiju i Istočnu Evropu u Evropskom spoljnopolitičkom savetu, kaže da se evropski blok kreće u pravcu prijema Gruzije i Ukrajine u članstvo.

«Neke članice Evropske unije, koje su i članice NATO saveza, smatraju da su pogrešile u aprilu, da je tim zemljama trebalo da ponude akcione planove za učlanjenje i da je Rusiji upućen pogrešan signal. Druge zemlje smatraju suprotno. Ali, generalno rečeno, mislim da su se ravnoteža snaga i gledišta unutar Evropske unije pomerili ka pozitivnom tretiranju Gruzije i Ukrajine.»

Po rečima Amande Akčakodže, politologa u Centru za evropsku politiku u Briselu, Evropa ima ograničen uticaj na Rusiju.

«Verovatno je tačno da, bar kratkoročno, Evropska unija nema većeg uticaja na Rusiju. Rusija zaista drži većinu aduta, zbog čega je reagovanje Unije prema Rusiji mlako. Čak i da se postigne jednoglasan odgovor, i dalje postoji mnogo podela – uglavnom zato što veliki broj zemalja zavisi od ruskih energenata.»

Razmimoilaženja Rusije i Zapada podstakla su strahovanja o mogućem novom Hladnom ratu. No Amanda Akčakodža tvrdi da je u to vreme Evropa održavala otvorene komunikacije sa Rusijom i da to čini uspešno i danas.

Neki stručnjaci upozoravaju da proširenje Evropske unije na Istok rizikuje konflikt sa Moskvom. No, Endru Vilson, iz Evropskog spoljnopolitičkog saveta, zagovara takozvani dezangažman od Rusije i angažman sa bivšim sovjetskim satelitskim državama.

«Rusiju treba držati na distanci, uvođenjem, na primer, strožijih finansijskih propisa na Zapadnim tržištima za Rusiju. Ali, što je važnije, treba se mnogo pozitivnije angažovati u evropskom susedstvu.»

Evropa možda trenutno nema dovoljno snažan uticaj, kaže Vilson, ali dugoročno, ona će biti mnogo snažnija nego što se misli – pogotovo kad bude počela da proširuje svoje izvore energije.

XS
SM
MD
LG