U jeku nesuglasica između Zapada i Rusije zbog krize oko
Gruzije, Evropska unija se našla u poziciji glavnog mirovnog posrednika. Neki eksperti tvrde da su Gruzija i Ukrajina
od ključne važnosti za budućnost Evropske unije.
Poslednjih nedelja kriza u Gruziji bila je glavna tema
razgovora u Evropskoj uniji. U avgustu, francuski predsednik Nikola Sarkozi,
koji vrši funkciju predsedavajućeg rotirajućeg predsedništva Unije, putovao je
između Moskve i Tbilisija da bi izdejstvovao mirovni sporazum od šest tačaka u
cilju okončanja konflikta oko secesionističke gruzijske oblasti Južna Osetija.
Sarkozi je ponovo posetio obe prestonice ranije ovog meseca da bi od Moskve dobio obećanje da će
ispoštovati mirovni dogovor.
U to isto vreme, lideri Evropske unije sastali su se u
Parizu sa predsednikom još jedne ključne države - Ukrajine. Razgovori su okončani ponudom evropskog
bloka o specijalnom partnerstvu sa Kijevom. No, 27-člana Unija nije ponudila
Ukrajini prijem u članstvo.
Predsednik Sarkozi je saopštio da je sporazum o
partnerstvu najviše što Evropa može da ponudi u ovom trenutku. I Gruzija i
Ukrajina žele članstvo u EU i NATO. Moskva smatra da obe zemlje pripadaju
njenoj sferi uticaja, dok je Evropa podeljena o tome koliko bliske veze želi sa
Tbilisijem i Kijevom.
Na NATO samitu u aprilu, Gruziji i Ukrajini nije ponuđen
ubrzani ulazak u transatlantski savez
-- ali joj je obećano članstvo u budućnosti. Ni jednoj od te dve zemlje nije garantovan ulazak u Evropsku
uniju.
Endru Vilson, ekspert za Rusiju i Istočnu Evropu u
Evropskom spoljnopolitičkom savetu, kaže da se evropski blok kreće u pravcu
prijema Gruzije i Ukrajine u članstvo.
«Neke članice Evropske unije, koje su i članice NATO
saveza, smatraju da su pogrešile u aprilu, da je tim zemljama trebalo da ponude
akcione planove za učlanjenje i da je Rusiji upućen pogrešan signal. Druge zemlje smatraju suprotno. Ali, generalno rečeno, mislim da su se
ravnoteža snaga i gledišta unutar Evropske unije pomerili ka pozitivnom tretiranju Gruzije i Ukrajine.»
Po rečima Amande Akčakodže, politologa u Centru za evropsku politiku u Briselu,
Evropa ima ograničen uticaj na Rusiju.
«Verovatno je tačno da, bar kratkoročno, Evropska unija
nema većeg uticaja na Rusiju. Rusija
zaista drži većinu aduta, zbog čega je reagovanje Unije prema Rusiji mlako. Čak
i da se postigne jednoglasan odgovor, i dalje postoji mnogo podela – uglavnom
zato što veliki broj zemalja zavisi od ruskih energenata.»
Razmimoilaženja Rusije i Zapada podstakla su strahovanja
o mogućem novom Hladnom ratu. No Amanda
Akčakodža tvrdi da je u to vreme Evropa održavala otvorene komunikacije sa
Rusijom i da to čini uspešno i danas.
Neki stručnjaci upozoravaju da proširenje Evropske unije
na Istok rizikuje konflikt sa Moskvom. No, Endru Vilson, iz Evropskog
spoljnopolitičkog saveta, zagovara takozvani dezangažman od Rusije i
angažman sa bivšim sovjetskim
satelitskim državama.
«Rusiju treba držati na distanci, uvođenjem, na primer,
strožijih finansijskih propisa na Zapadnim tržištima za Rusiju. Ali, što je važnije, treba se mnogo
pozitivnije angažovati u evropskom susedstvu.»
Evropa možda trenutno nema dovoljno snažan uticaj, kaže
Vilson, ali dugoročno, ona će biti mnogo snažnija nego što se misli – pogotovo
kad bude počela da proširuje svoje izvore energije.