Ruski predsednik Dmitri Medvedev je izjavio da su ruski vojni ciljevi realizovani. Koji su stvarni ruski ciljevi - obezbedjenje sigurnosti gradjana ili smena prozapadne vlade u Tbilisiju? To je bilo pitanje koje je kolega Branko Mikašinović postavio direktoru Programa za medjunarodnu bezbednost u nevladinoj organizaciji "Atlanski savet Sjedinjenih Država ", Džimu Taunsendu.
TAUSEND: Vojni cilj bi mogao da bude sasvim drugačiji od političkog. Vojna akcija je možda započeta sa ciljem da se pomogne civilima u Južnoj Osetiji. Medjutum, kako je reagovanje Zapada na tu akciju bilo mlako, Moskva je zaključila da bi trebalo ostvariti i neke političke ciljeve od strateške važnosti, a to je uklanjanje sa vlasti Saakašvilijeve prozpadne vlade i preuzimanje kontrole nad naftovodom. To su svakako dva veoma važna strateška cilja.
GLAS AMERIKE: Da li bi stacioniranje ruske vojske van Južne Osetije i Abhazije moglo da nanese štetu medjunarodnom imidžu Rusije, kao što je to bio slučaj posle vojnih intevencija u Avganistanu 1980. i Madjarskoj 1956. godine?
TAUSEND: Vojna intervencija Rusije izazvala je veoma nelagodno osećanje u SAD i Evropi, pa i širom sveta, pošto je podsetila na taktiku iz perioda Sovjetskog Saveza, pa čak i pre toga - na nacističku Nemačku ili neke druge zemlje koje bi koristile preterane i nerealne optužbe i vojna sredstva da bi ostvarile svoje političke ciljeve. Ova ruska akcija je destabilizovala kavkaski region, a sa druge strane Ukrajinci sada možda uvidjaju da bi njihova nastojanja na ostvarenju veće demokratije u zemlji mogla da budu ugrožena. Ruska akcija stoga predstavlja izazov za SAD, Nato i Zapad. Sada se postavlja pitanje da li je partnerstvo sa Rusijom moguće, odnosno da li će Rusi u budućnosti biti partneri i saveznici ili protivnici.
GLAS AMERIKE: Kako će se rat u Gruziji odraziti na američko-ruske odnose?
TAUSEND: Sada su SAD pauzirale i razmišljaju da li će narednih meseci i godina moći da saradjuju sa Rusijom. Nama je potrebna ruska pomoć, recimo u Iranu, ali je i Rusiji potrebna naša pomoć u rešavanju kriza širom sveta, a posebno na Bliskom istoku, regionu koji bi mogao da zada glavobolju Rusiji. SAD, EU i Nato nastoje da procene sadašnju situaciju i pronadju pravo rešenje za nju.
GLAS AMERIKE: Kakve posledice ove vojne akcije očekujete za Rusiju?
TAUSEND: Posledice za Rusiju su ogromne. Ovo nije akcija sa kojom se Rusija može ponosititi, pošto joj je umanjen ugled na Zapadu i u SAD. Svakao da Rusija ne želi da postane otpadnička država. To bi moglo da utiče na njene finansijske i ekonomske odnose sa Zapadom pošto bi mnoge zemlje mogle da dovedu u pitanje održavanje odnosa sa državom koja je sklona vojnoj intervenciji protiv jedne male zemlje, kao što je Gruzija.
GLAS AMERIKE: Neki analitičari povlače paralelu izmedju Kosova i situacije u Južnoj Osetiji?
TAUSEND: To nije valjana komparacija. Na Kosovu je došlo do etničkog čiščenja i ono je bilo žrtva nekadašnjeg nacionalističkog režima Slobodana Miloševića. Gruzijski predsednik Saakašvili nije učinio nešto tako u Južnoj Osetiji ni u pogledu razmera progona stanovništva ni u pogledu političkih ambicija.
GLAS AMERIKE: Da li
bi snabdevanje Evrope naftom moglo da bude dovedeno u pitanje zbog situcije u
Gruziji?
TAUSEND: Ne vidim
da će do toga doći danas. Medjutim, ako je jedan od strateških ciljeva Rusije
da postavi marionetsku vladu uTbilisiju, koja bi bila prijateljski raspoložena
prema Rusiji i manipulisala naftovodom, to bi dovelo do veoma neizvesne pa i
opasne situacije, jer je to jedan od malobrojnih naftovoda koji ne prolaze kroz
Rusiju i koji obezbedjuju naftu za zapadnu Evropu. Sve u svemu, pravi cilj
Rusije će postati očigledan narednih nekoliko dana.