Kada se odlučuju za kupovinu nove gitare mnogi vodeći muzičari i kantautori i danas se najradije odlučuju za akustične gitare kompanije Martin. Kompanija koja ih proizvodi ove godine proslavlja 175. rodjendan.
Ne dešava se često da neko svira gitaru u fabrici, ali ovo nije obična fabrika. U njoj je proizveden muzički instrument za bluz rok legendu Erika Kleptona, kad je odlučio da za MTV svira bez pomoći pojačala. Kada je rok pevač Sting poželeo specijalni zvuk za svoj album «Sacred Love», tražio je od kompanije Martin da mu konstruiše gitaru po narudžbi:
«Sting je želeo malu gitaru koja bi mogla da se naštimuje za oktavu više kako bi bi imala visok, drhtavi zvuk.»
Dik Boak je bio čovek kojem se Sting obratio tražeći takvu gitaru. Kao direktor za odnose sa umetnicima u kompaniji Martin, Boak je saradjivao sa nekim od najboljih gitarista na planeti:
«Bilo je mnogo situacija u kojima smo proizveli prototip ili izabrali instrument za muzičare poput bivšeg člana Bitlsa, Pola Mekartnija. Mi znamo njegove gitare, jer su zbog toga što je levak napravljene naopačke. Veoma je bilo uzbudljivo da ga potom vidimo na televiziji kako svira na njoj.»
Mekartni je komponovao pesmu «Blackbird» na Martin gitari. CF Martin i kompanija proizvode nekoliko stotina modela gitara, različitih veličina i od različitog drveta. Neke su ukrašene ornamentima od sedefa zbog čega su možda vrednije za kolekcionare, ali takvo ukrašavanje ni na koji način ne doprinosi zvuku, kaže Boak, jer su gitare u suštini alatke za muzičare.
«I u najčistijem smislu one su samo to. Naš istoričar, Majk Longvort, tačno je opisao fenomen Martin, kada je rekao da mi počinjemo od Martinovog zvuka, a onda sagradimo kutiju oko njega.»
Dik Boak demonstrira taj zvuk na Martin gitari iz 1942.godine, koju je izneo iz zastakljene vitrine u muzeju kompanije. Fenomen Martin je nastao 1833, kada se Kristijan Frederik Martin, stariji doselio sa porodicom iz Nemačke u Sjedinjene Države i otvorio radionicu u Njujorku. Šest godina nakon toga preselili su se u Pensilvaniju:
«Nisu bili zadovoljni u Njujorku i preselili su se u Nazaret, koji ih je podsećao na njihov rodni grad Marknojkirhen, u Nemačkoj. U Nazaretu, je Kristijan Martin stariji pronašao svoj stil pravljenja gitara koji je definisao taj instrument.
Šest generacija kasnije, fabrika martin još uvek definiše standard gitare. U njoj danas radi blizu 500 zaposlenih, a većina gitara koje grade sastavlja se u procesu od 300 segmenata koji se završavaju finalnom inspekcijom:
«Proveravamo svaku notu. Kontrolori moraju biti u stanju da to urade brzo i da identifikuju da li je svaka pojedina nota tačna. Kada izađe iz fabrike gitara mora da bude savršena.»
Ova, upravo proverena gitara, mogla bi da završi u rukama Džona Majera – još jednog ljubitelja Martin gitara – ili nekog drugog, ko zbilja ceni zvuk savršenog instrumenta.