Zategnutost je i dalje na visokom nivou Rusije i Gruzije u vezi sa secesionističkim gruzijskim oblastima Abhazijom i Južnom Osetijom.
Abhazija se nalazi u severoistočnom delu Gruzije, dok je Južna Osetija na severu centralnog dela zemlje. Obe se graniče sa Rusijom. Džejson Lial sa Vudro Vilson katedre za državna i medjunarodna pitanja na Prinston univerzitetu objašnjava da su obe oblasti proglasile nezavisnost od Gruzije početkom 1990-ih.
«One uglavnom kontrolišu svoje teritorije. Imaju sopstvene ekonomije i prekinule su veze sa centralnom vladom Gruzije. Međutim nisu de jure priznate i u međunarodnim krugovima kao legitimne države. Zategnutost sada ima veze sa činjenicom da te dve teritorije žele da budu priznate kao nezavisni entiteti, dok Gruzija da ih spreči da postanu legitimne međunarodno priznate države».
Gruzijski predsednik Mihail Saakašvili jasno je stavio do znanja da mu je cilj da se Abhazija i Južna Osetija vrate pod okrilje Gruzije. Međutim, Ronald Sani sa Univerziteta u Čikagu ukazuje da dve oblasti imaju izuzetno bliske odnose sa Rusijom. Prisustvo ruskih trupa u tom regionu je uzrok zategnutosti između Moskve i Tbilisija. Ruske snage su tamo u svojstvu mirovnih čuvara, poslatih sredinom 1990-ih u okviru regionalnog mirovnog sporazuma za okončanje borbe između gruzijskih snaga i lokalnih paravojnih jedinica.
Gruzija navodi da prisustvo ruskih snaga samo pojačava separatistička nastojanja – što je optužba koju odbacuju ruski funkcioneri. Do porasta tenzije došlo je u aprilu, kada je Moskva odlučila da ubrza političke i komercijalne veze sa dve separatističke oblasti – što je razgnevilo gruzijske funkcionere. Robert Legvorld sa univerziteta Kolumbija kaže da je drugi incident tog meseca još više podigao tenziju:
«Incident u aprilu u kojem je međunarodna istražna komisija utvrdila da je počinilac ruski mlaznjak oborio obaveštajnu bespilotnu letelicu ... koju su Gruzijci poslali iznad teritorije Abhazije. Rusi su to, kao i mnogo puta ranije - demantovali. Devetog jula Rusi su poslali četiri mlaznjaka 40 minuta iznad teritorije Južne Osetije i saopštili javno da su to učinili kako bi osujetili Gruzijce da pribegnu vojnoj akciji u Južnoj Osetiji ili Abhaziji. To je sve vrema velika novost».
Priznanje Rusije se poklopilo sa posetom Kondolize Rajs Tbilisiju. Tokom sastanka sa predsednikom Saakašvilijem, ona je ponovila da Vašington podržava nastojanje Gruzije da postane članica NATO-a. Moskva je, kažu mnogi stručnjaci poput Ronalda Sanija sa univerziteta u Čikagu, tim slanjem aviona želela da pošalje specifičnu poruku.
«Rusi žele da jasno stave do znanja Ujedinjenim nacijama i svakako Gruziji da se protive priključenju Gruzije NATO-u».
Stručnjaci takođe ukazuju da je još jedan razlog nervoze u Moskvi činjenica da gruzijske i američke trupe sprovode vojne vežbe u oblasti za vežbe Vazijani nadomak Tbilisija.
Major Rajan Dilon je predstavnik američke vojske.
«U ovoj konkretnoj vežbi, imamo 1.600 učesnika – hiljadu iz Sjedinjenih Država, 600 gruzijskih i po desetak iz Azerbejdžana, Jermenije i Ukrajine».
Te vežbe će se nastaviti do kraja jula. Rusija je odgovorila lansiranjem vojnih vežbi u regionu severnog Kavkaza, u kojim učestvuje oko osam hiljada vojnika. Većina stručnjaka naglašava da je jedini način da se reše teški problemi Gruzije i Rusije oštra diplomatija. Oni kažu da se ta pitanja moraju rešavati brzo, kako bi se sprečilo da se situacija otme kontroli.