Još jednom, Iran će imati istaknuto mesto u predsednikovim razgovorima, tokom njegove oproštajne posete Zapadnoj Evropi. Italija nastoji da postane deo grupe zemalja koje pregovaraju sa Iranom, a koja za sada obuhvata pet stalnih članica Saveta bezbednosti UN, plus Nemačku. Funkcioneri Bele kuće kažu da će saslušati italijanske lidere, ali da nemačka vlada insistira na sadašnjem sastavu grupe. Takođe primećuju da Italija ima trgovinske odnose sa Iranom i da bi bila važan činilac ako dođe do pooštravanja sankcija Teheranu. Buš je juče razgovarao sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel o raznim aspektima iranske krize. Tokom susreta sa novinarima, posle tih razgovora, u jednom dvorcu kraj Berlina, Buš je istakao da želi miroljubivo rešenje spora u vezi sa iranskim nuklearnim programom, ali da vojna sila ostaje poslednja opcija.
”Rekao sam kancelarki da mi je prvi izbor, naravno, diplomatsko rešenje. Sve opcije su na stolu. Ali prvi izbor je rešavanje problema putem tesne saradnje i slanja dvostruke poruke, koja je odavno politika ove administracije: ako na proverljiv način obustavite obogaćivanje uranijuma okončaćete svoju izolaciju i za vas postoji put napred.“
Tokom susreta sa novinarima predsednik je upitan da li žali zbog svoje odluke da napadne Irak. On je rekao da ne žali, ali je ponovio ono što je rekao londonskom Tajmsu, da mu je žao što nije pažljivije birao reči kada je izlagao razloge za rat.
”Ne žalim uopšte. Uklanjanjem Sadama Huseina svet je postao bezbedniji. Ali na pitanje šta biste drugačije učinili - pre svega, u mom poslu nema druge šanse. Ali mogao sam da upotrebim bolju retoriku.“
Rat u Iraku veoma je nepopularan u Italiji pa je svaka Bušova poseta Rimu od početka tog konflikta bila propraćena demonstracijama. Protivnici rata najavili su planove da izađu na ulice tokom njegove tekuće posete, zbog čega je 10 hiljada dodatnih policajaca raspoređeno širom italijanske prestonice.