Linkovi

Zbog čega Hilari Klinton nije uspela da osvoji predsedničku nominaciju?


Krajem prošle godine, mnogi politički analitičari verovali su da će senatorka iz Njujorka Hilari Rodam Klinton lako osvojiti predsedničku nominaciju Demokratske stranke.

Danas, kada je senator Barak Obama najverovatniji kandidat demokrata, senatorka Klinton razmišlja o svojoj političkoj budućnosti. Novinar «Glasa Amerike» Kent Klajn ispituje gde su pogrešili, oni koji su vodili kampanju senatorke Klinton.

Posle ovogodišnjih poslednjih primarnih izbora Demokratske stranke, u utorak uveče, Barak Obama održao je govor u koji pre samo godinu dana mnogi nisu verovali.

"Večeras mogu da stanem pred vas ovde i kažem vam da ću biti demokratski kandidat za predsednika SAD".

Nešto ranije, Hilari Klinton se obratila svojim pristalicama.

"Sada je pitanje, gde idemo odavde? A znajući koliko daleko smo stigli, i kuda kao stranka treba da se krećemo, to je pitanje koje ne shvatam olako".

To nije bio govor kojem se nadala. Sa završetkom primarnih izbora, senatorka Klinton nije priznala poraz, ali je bilo jasno da njen rival ima podršku dovoljnog broja delegata i superdelegata da osvoji nominaciju. Politički analitičari ovih dana razmatraju faktore koji su doveli do neuspeha kampanje Hilari Klinton, iako je samo nekoliko meseci ranije njena pobeda bili gotovo izvesna.

Taj osećaj da je pobeda neizbežna, kako unutar, tako i izvan izbornog štaba senatorke Klinton, možda je i doveo do pojave preteranog samoupouzdanja, smatra politikolog sa Univerziteta države Virdžinija Leri Sabato.

"Očekivali su da će eliminisati Obamu i sve ostale već posle prvih nekoliko primarnih izbora i stranačkih skupova, i potpuno su omanuli".

Kampanja Hilari Klinton možda je bila osuđena na propast još od 2002, kada je senatorka iz Njujorka glasala za rat u Iraku. Iako se posle pokajala zbog toga i kritikovala rat, taj glas je verovatno doveo senatorku Klinton u podređeni položaj u odnosu na Obamu, koji se od starta protivio ratu. Tu tezu zastupa i profesor političkih nauka na državnom Univerzitetu Njujork u Albaniju, Brus Mirof.

"Pošto je Hilari Klinton glasala za rezoluciju kojom je 2002. predsedniku Bušu dozvoljeno da upotrebi vojnu silu u Iraku, sve vreme je postojala verovatnoća da će se na stranačkim izborima pojaviti izazivač, koji se protivi ratu, i da će aktivistička baza stranke stati iza njega. Stoga je premisa da je Hilari na neki način neizbežni kandidat od starta nepouzdana".

Takođe, neki analitičari veruju da je senatorka Klinton pogrešila insistirajući na svom iskustvu u vremenu u kome su glasači više želeli promenu. Indira Lakšmanan pratila je kampanju kao politički izveštač Blumberg Njuza.

"U početku, svi njeni slogani odnosili su se na iskustvo i spremnost, da bi na kraju postali 'Spremna na promenu, spremna da vodi'. Sve više njena kampanja je evoluirala, pokušavali su da kažu da je ona neko ko ima iskustvo da dovede do promena. Međutim to nije bila dovoljno brza reakcija da se prilagodi onome što se na ovim izborima tražilo, a to je 'promena, promena, promena".

Izgleda da su i taktičke greške igrale ulogu u nesupehu senatorke Klinton da osvoji nominaciju. Politički analitičar Leri Sabato kaže da je u njenoj kampanji potrošeno suviše novca da bi se ostvarila pobeda na prvom nadmetanju u sezoni, stranačkim skupovima u Ajovi, na kojima je senatorka Klinton završila tek treća.

"Potrošili su suviše novca u Ajovi, a verovatno je trebalo da je preskoče. Džon Mekejn jeste i sada je republikanski kandidat. To je izvodljivo, možete da se provučete i bez Ajove. Bačeno je suviše novca, koji je Hilari prikupila, a bila je lider u toj kategoriji na kraju 2007. godine".

I Sabato, i novinarka Indira Lakšmanan veruju da izborni štab senatorke Klinton nije dovoljno učinio da bi se ostvarile pobede u ostalim državama, gde su se umesto primarnih izbora, održavali stranački skupovi.

"I ispostatavilo se da je Obama do sredine februara praktično ostvario nedostižno vođstvo, umnogome zahvaljujući uspehu u državama koje glasaju na stranačkim skupovima".

Na neke probleme koji su se pojavili u kampanji sentorke Hilari Klinton ona nije mogla da utiče. Profesor Brus Mirof kaže da je njen suprug, bivši predsednik Bil Klinton, smatran za veštog političara i ogromnu prednost kampanje, sve dok nije počeo da daje nepredvidive izjave, posebno u vezi sa pitanjima rasne pripadnosti.

"Znači, svi su mislili da je on bio velika prednost, a umesto toga videli smo da su neke od neobuzdanih navika predsednika Klintona izazvale probleme, koji joj u kampanji svakako nisu bili potrebni".

Još jedan veliki korak nazad za senatorku Klinton bio je kada su države sa mnogo delegata Florida i Mičigen, u kojima bi verovatno dobila najveću podršku, kažnjene, jer su primarne izbore ove godine održale prerano. Zahvaljujući postignutom kompromisu, svaki delegat iz te dve države dobiće samo polovinu glasa na konvenciji stranke.

Uprkos svim ovim faktorima, Hilari Klinton bila je bliže predsedničkoj nominaciji nego ijedna druga žena u istoriji SAD. Njen pokušaj da postane prva predsednikova žena, koja bi se u Belu kuću vratila kao predsednik, izazivao je entuzijazam tokom cele sezone primarnih izbora, i zamalo je propao, posle tesnog poraza od prvog Afroamerikanca, koji je osvojio predsedničku nominaciju jedne od dve vodeće stranke.

XS
SM
MD
LG