Linkovi

Analitičari očekuje da će Čeni zatražiti od Turske da uputi vojnike u Avganistan


Poseta američkog potpredsednika Ričarda Čenija Turskoj, dogadja se u vreme kada su odnosi izmedju dve zemlje generalno dobri. Ankara je voljna da saradjuje sa Vašingtonom u mnogim teškim diplomatskim pitanjima sa kojim se dve zemlje suočavaju.

Turske snage su prošlog meseca ušle u Irak i započele jednonedeljnu operaciju protiv pobunjenika iz Kurdke radničke partije, odnosno PKK. Američki zvaničnici su podržali pravo Turske, glavnog saveznika u NATO-u, da napadne PKK, koju su Sjedinjene Države označile kao terorističku organizaciju. Sjedinjene Države su takodje dale Turskoj obaveštajne podatke o pobunjenicima. Turski politički komentator Mehmet Ali Birand kaže da je američka podrška u borbi protiv PKK pomogla da se poboljšaju američko-turski odnosi.

«Naši odnosi su puni uspona i padova i promena u stava javnog mnjenja su veoma brze. Kada je Vašington bio protiv ulaska Turske u severni Irak, javno mnjenje je bilo nezadovoljno, ali kada je jednom dobijeno zeleno svetlo da se krene, sve se promenilo. Sada mislim da prolazimo kroz zlatan period. Iz tog ugla, američki potpredsednik je veoma važan».
Politički analitičari kažu da se očekuje da će Čeni pokušati da dobije nešto od ove novonastale dobre volje. Oni kažu da će on zatražiti od Turske da uputi vojnike u Avganistan, da bi pomogli u borbi protiv Talibana. Turske snage su u dva maha predvodile mirovne operacije u Kabulu. Kao jedina muslimanska članica NATO-a, Turska ima jedinstvenu prednost u pružanju vojne pomoći drugoj muslimanskoj zemlji. Ipak, politički komentator i univerzitetski profesor Nuraj Mert kaže da je upućivanje vojnika u Avganistan u Turskoj veoma nepopularno.

«Postoje više puta ponovljeni zahtevi da se vojnici upute u Avganistan. To je osuđeno na nepopularnost u Turskoj, jer je posle okupacije Iraka i onoga što se tamo dogodilo, veoma teško prodati te argumente bilo kome, bilo kojoj zajednici na svetu, a posebno Turskoj.»

Sama turska vlada je u tom pogledu podeljena. Ministar inostranih poslova Ali Babakan je izjavio da vlada ima otvoren stav, ali glavnokomandujući vojske, general Jašar Bajukanit, protivi se upućivanju vojnika u Avganistan. Ipak, Mehmet Ali Birand kaže da veruje da postoji šansa za kompromis, dokle god i druge članice NATO-a upućuju još vojnika.

«Turska okleva da uputi dodatne trupe, jer Ankara postavlja pitanje zbog čega bi slala trupe, ako to ne rade drugi saveznici iz NATO-a. Ankara bi htela da svi zajedno upute trupe, a ne da se sve svali na turska ramena.»

Još jedno važno pitanje na dnevnom redu potpredsednika Čenija, sudeći prema nekim analitičarima, jeste pomoć Turske u suzbijanju nuklearnih ambicija Irana. Sjedinjene Države i mnoge zapadne saveznice optužuju Iran da razvija nuklearnu bombu, što Iran stalno odbacuje. Sjedinjene Države vide Tursku, koja se graniči sa Iranom, kao ključnog saveznika u građenju medjunarodne podrške za uvođenje sankcija Iranu. Medjutim, Ankara, kako smatraju turski analitičari, ima jake trgovinske veze sa Teheranom i zavisi od iranske nafte i gasa. Uprkos toj zavisnosti, analitičar Soli Ozel kaže da bi Ankara, za odredjenu cenu, mogla da stane na stranu Zapada.

«Ankara će do poslednjeg trenutka hteti da odlaže bilo kakav sukob sa Iranom. Medjutim, u jednom trenutku će od nje biti zatraženo da izabere stranu i to će biti veoma težak period. S obzirom na činjenicu da je sadašnja vlada mnogo bliža sunitskom sistemu, a sunitski Arapi i Amerikanci žele istu stvar, verovatno će na posletku biti odlučeno da se Iran napusti. Ali bi Ankara za uzvrat mogla da dobije mnogo ustupaka.»

Uprkos teškim pitanjima sa kojima su dve zemlje suočene, posmatrači predvidjaju da će potpredsednik Čeni ovom prilikom naići na mnogo kooperativniju Ankaru nego što je to bio slučaj proteklih godina.

XS
SM
MD
LG