Linkovi

Koji su razlozi za organičenje predsedničkog mandata u SAD?


Ustav Sjedinjenih Država zahteva da predsednik napusti položaj posle odredjenog vremenskog perioda, čime se sprečava beskrajna kontrola izvršne vlasti od strane jedne osobe i njene političke partije. U ovom segmentu serije «Kako Amerika bira», novinar GA Džefri Jang bavio se razlozima za organičenje predsedničkog mandata.

Svaki američki predsednik, bez obzira na to koliko je popularan i moćan, može daosvoji samo dva uzastopna predsednička mandata. Zatim mora da se povuče. To je upravo i bila namera onih koji su bili osnivači Sjedinjenih Država, namera koja je kasnije postala deo američkog ustava.

Američka tradicija ograničenja predsedničkog mandata seže do prvog predsednika Džordža Vašingtona, koji je napustio položaj posle dva mandata zbog razloga koje objašnjava Mark Roum sa univerziteta Džordžtaun.

«Predsednik Vašington je želeo da izbegne «kult ličnosti». On je takodje želeo da izbegne tranziciju u monarhiju. I ukoliko imate predsednika koji može da ostane na položaju neograničeno, postoji strah da bi to na neki način mogla da postane doživotna pozicija umesto služenja javnom interesu».

Otuda je postala tradicija da predsednik ne može da služi više od dva četvorogodišnja mandata, nešto što su osnivači takodje videli kao način za podsticanje višepartijskog političkog okruženja. Tako je bilo dok republikanac Julisis Grant nije osvojio predsedničko mesto 1868. i 1872. godine. Medjutim, 1880. nije bio uspešan. Sledeći put kada se predsednik kandidovao za treći mandat bilo je 1912. Republikanac Teodor Ruzvelt, koji je bio na funkciji od 1901. do 1909, napustio je svoju partiju i osnovao novu, Progresivnu partiju kako bi se suprotstavio republikanskom kandidatu Vilijemu Hauardu Teftu. Ruzvelt je uspeo da porazi Tefta ali ne i da pobedi demokratu Vudroa Vilsona koji je ušao u Belu Kuću. Jedini američki predsednik izabran na više od dva mandata bio je demokrata Frenklin Ruzvelt. 1940., nakon što je on već dva mandata bio na čelu Amerike, Drugi svetski rat već je uveliko počinjao u Evropi i Aziji. Ruzvelt se kandidovao i osvojio treći, a zatim i četvrti mandat. Osećanja biračkog tela u to vreme opisuje Lorenco Moris sa univerziteta Hauard.

«Najjednostavniji odgovor bi bio da su Amerikanci prepoznali da su pod stresom, kao što bi i svaka zemlja, i da je verovatno jedini zakon politike, pod takvim stresom, da zemlja teži da ponovo izabere lidera, da bude fokusirana na lidera».

Zatim je 1946, Republikanska partija preuzela kontrolu nad Kongresom i usvojila ustavni amandman kojim je funkcija predsednika ograničena na dva četvorogodišnja mandata. Mark Roum objašnjava motivaciju Kongresa da preduzme akciju.

«Republikance je brinulo da četiri mandata liberalnog predsednika nisu bila po njihovom ukusu, i da bi zaustavili dugi niz liberalnih predsednika da dodju na funkciju, oni su usvojili amandman kako bi uspostavili pravilo: dva mandata i ti si gotov».

22. amandman američkog ustava države su ratifikovale do 1951. Predsednik može da osvoji dva četvorogodišnja mandata i takodje može da ostane na funkciji manje od polovine sledećeg mandata ukoliko je prethodni predsednik preminuo ili na neki drugi način napustio položaj. I dok neki pozivaju da se on ukine, drugi navode da taj amandman predstavlja nameru osnivača da osiguraju izražajnu demokratiju.

XS
SM
MD
LG