Linkovi

Finansiranje izbornih kampanja u Sjedinjenim Američkim Državama


Ukupna količina novca prikupljena od strane Demokratskih i Republikanskih predsedničkih kandidata mogla bi da se, do dana održavanja izbora 2008, približi ili čak predje sumu od milijardu dolara. Za samo prvih devet meseci 2007, predsednički pretendenti dve vodeće stranke sakupili su ukupno 415 miliona dolara.

Pensilvanija avenija broj 1600 u Vašingtonu je najskuplja adresa u Sjedinjenim Državama. Da bi osvojile četvorogodišnje stanovanje u Beloj Kući, obe glavne političke partije, Demokratska i Republikanska su više nego spremne da sakupe na stotine miliona dolara u borbi za predsedničku funkciju.

U svakoj novoj trci za predsednika te sume su sve veće. Prilozi za predsedničke kandidate Demokratske i Republikanske stranke kretali su se od 135 miliona dolara 1992. do 671 milion dolara 2004. godine. Analitičar Brajan Darling, iz konzervativne fondacije Heritidž u Vašingtonu, objašnjava zašto dve vodeće partije imaju potrebu da sakupe velike sume novca u medjusobnom takmičenju.

«Oglasi koštaju milione dolara, nastupi na radiju i televiziji, putni troškovi širom zemlje koštaju mnogo za kandidate koji putuju iz dana u dan, takodje formiranje velikih izbornih štabova koji su im potrebni».

Početkom 1970-tih godina, američki Kongres usvojio je zakone koji su doveli do stvaranja Federalne izborne komisije. Potrparol komisije Bob Birsek objašnjava njenu nadzornu ulogu.

«Ako želite da se kandidujete za predsednika Sjedinjenih Država, morate da se suočite sa nizom zakonskih odredbi uključujući one o ograničenim sumama prikupljenog novca i načinu na koji možete da ga trošite i koristite u kampanjama».

Sadašnji federalni propisi ograničavaju visinu novčanih priloga pojedinaca na 2300 dolara, a institucija na pet hiljada dolara. Federalna izborna komisija zahteva od kandidata da podnose tromesečne izveštaje o prilozima i troškovima. Ti dokumenti su dostupni javnosti, uključujući i putem Interneta. Lora Mekliri je saradnica nevladine organizacije pod nazivom «Javni gradjanin», u Vašingtonu. Ona govori o tome kako je javnost izvršila pritisak na Kongres tokom sedamdesetih godina u cilju usvajanja alternative tradicionalnom prikupljanju novca za predsedničku kampanju.

«Jedna od stvari koja se tada dogodila je da je Kongres uspostavio sistem javnog finansiranja predsedničke kampanje,» kaže Mekliri.

Medjutim, tokom predsedničke kampanje 2000. i 2004. godine, Demokratska i Republikanska stranka odlučile su da ne prihvate javno finansiranje, što im je omogućilo da troše bez ograničenja. Očekuje se da će se isto dogoditi i u trci za Belu Kuću 2008. Medjutim, neki Amerikanci, uključujući Loru Mekliri žele da prilozi za predsedničku kampanju budu u potpunosti kontrolisani.

«Krajnje rešenje je svakako javno finansiranje izbora za šta se mi zalažemo,» kaže ona.

Drugi smatraju da davanje novca političkim kandidatima potpada pod Prvi amandman američkog ustava koji garantuje pravo na slobodu govora i da ne može da bude eliminisano. A, kako se novembar 2008. bliži prilozi za kandidate nastavljaju da rastu.

XS
SM
MD
LG