Linkovi

Šest decenija američke Centralne obaveštajne agencije (CIA)


Danas se navršava 60 godina od osnivanja američke Centralne obaveštajne agencija koja ima živopisnu i kontroverznu istoriju. U rubrici Fokus, novinar GA Geri Tomas pozabavio se istorijom CIA-e i njenim trenutnim položajem u posthladnoratovskoj eri.

Američki zvaničnici, bivši i sadašnji, ukazuju da je iznenadni japanski napad na Perl Harbor 7. decembar 1941., bio odlučujući trenutak za stvaranje centralizovane obaveštajne agencije. Bivši službenik CIA-e Judžin Potit kaže da je tada dovoljno informacija ukazivalo na predstojeći japanski napad, ali da su one bile rasute u različitim sektorima američke vlade i – nisu bile objedinjene.

«Bili smo iznenadjeni, a imali smo sve potrebne obaveštajne podatke. Ali oni su bili rasuti po previše različitih agencija tako da nismo mogli da ih objedinimo. Drugim rečima, nismo bili u stanju da sagledamo pravu sliku».

Stoga je predsednik Frenklin Ruzvelt formirao Kancelariju za strateške službe, ili OSS , da vrši špijunažu i sabotažu na teritorijama pod ukpacijom Nemačke i Japana. Pre ukidanja Kancelarije za strateške službe 1945. njen šef Vilijam Donovan lobirao je za uspostavljanje nove, posleratne obaveštajne agencije koja bi obezbedila da američki lideri budu svestrano obavešteni u vodjenju politike. Donovan je tada rekao:

«Amerika ne može sebi da priušti predratno neznanje. To je činjenica sa kojom moramo da se suočimo: danas nema ni jedne agencije da u mirnodopskoj eri nastavi funkcije koje je OSS sprovodila u vreme rata».

Osamnaestog septembra 1947., formirana je Centralna obaveštajna agencija pošto je Kongres usvojio, a predsednik Truman potpisao u zakon Nacionalni bezbednosni akt. U ranim danima, CIA je u velikoj meri bila popunjena veteranima OSS-a koji su sa sobom doneli svoje ratne ekspertize i metode. Bivši oficir CIA-e Piter Ernest, koji danas vodi popularni Medjunarodni špijunski muzej u Vašingtonu, kaže da je rana CIA bila tokom Hladnog rata mnogo drugačija nego što je danas.

«Bili smo orijentisani na velike misije. Zaista smo se osećali da smo prva linija fronta Sjedinjenih Država u hladnoratovskoj borbi, bilo da se radilo o prikupljanju obaveštajnih podataka ili tajnim akcijama – što je značilo suprotstavljanje sovjetima bilo gde».

Medjutim, CIA se zbog obaveštajnih propusta našla pod udarom kritike: nije blagovremeno predvidela propast Sovjetskog Saveza, a u novije vreme iznela je pogrešne tvrdnji da Sadam Husein poseduje oružje za masovno uništenje. Najkontroverznije bile su tajne akcije CIA-e, kao što su državni udar u Iranu 1953. kojim je Muhamed Reza Pahlavi došao na vlast, i rušenje izabrane vlade Salvadora Aljendea u Čileu 1973. Ali, kako obaveštajni operativci naglašavaju, takve operacije su uvek naredjene ili odobrene od strane predsednika. U novoj knjizi o CIA-i, čiji je naslov «Legat pepela», novinar Tim Vajner kaže da istorija agencije nije popločana prevelikim uspesima. Vajner navodi da CIA-i nedostaju iskustvo i strpljenje koje poseduju obaveštajne agencije, recimo, Velike Britanije i Rusije koje su kroz istoriju svoje obaveštajne operativce slale u druge zemlje na duži vremenski period.

«Oni bi tamo živeli decenijama, naučili da govore jezik i postajali deo političkog establišmenta. A mi smo to obavljali dvogodišnjim rotacijama.»

Bivši zamenik direktora CIA-e Džon Meklaflin priznaje da je bilo obaveštajnih propusta, ali kaže da je Vajner nepravedan prema agenciji. Kao svetle i u javnosti poznate primere on navodi brz odgovor CIA-e u Avganistanu posle terorističkih napada 11. septembra 2001. i razbijanje mreže A.Q. Kana koja je krijumčarila nuklearno oružje. Ali 60 godina posle napada na Perl Harbor i posle milijardi dolara potrošenih na obaveštajne podatke, Sjedinjene Države su 11. septembra 2001. ponovo bile meta neočekivanog napada. Debata oko propusta zbog kojih planiranje tih napada nije balogovremeno otkriveno i dalje se nastavlja. Bivši zamenik direktora CIA-e Džon Meklaflin kaže da su CIA i druge špijunske agencije znale da se nešto sprema ali nisu znale gde i kada.

«U slučaju napada 11. septembra rekao bih da se radilo o taktičkom obaveštajnom, ali ne i strateškom propustu jer nisu izostalio napor i oprez. Obaveštajna zajednica, posebno CIA, radila je svoj posao i upozoravala na strateškom nivou da ćemo biti napadnuti. Ali nije shvatila kada i šta će biti meta napada.»

Skoro 50% sada zaposlenih u CIA-i primljeno je u službu posle 11. septembra 2001. Ta nova, komjuterski obrazovana generacija analitičara i operativaca na terenu sada je na oprezu i barata tehnologijom koju špijuni iz ere Hladnog rata nisu mogli ni da zamisle. mmd

XS
SM
MD
LG