Linkovi

SAD i Rusija poseduju nuklearne arsenale, ali se više ne drže na nišanu


Tokom Hladnog rata SAD i tadašnji Sovjetski savez okrenuli su jedno prema drugom na hiljade raketa sa nuklearnim bojevim glavama. I Amerika i Rusija danas poseduju nuklearne arsenale, ali više ne drže jedna drugu na nišanu. Posetioci jednog usamljenog kraja na zapadu savezne države Južne Dakote, mogu da vide skladište za dalekometne rakete i lansirnu stanicu - koje naravno više nisu u upotrebi. Turisti mogu na licu mesta da iskuse kako je bilo onima koj su, nekada na ovom mestu, praktično držali sudbinu sveta u svojim rukama.

Rakete Minuteman 2 , uskladištene u preriji Južne Dakote. Tu više nema nuklearnih bojevih glava, već se radi o izložbenim eksponatima za posetioce istorijskog spomenika. Kada su rakete deaktivirane, na osnovu sporazuma START iz 1991, stavka u sporazumu ostavljala je mogućnost da se jedna od lokacija iskoristi u obrazovne svrhe. To je upravo ova, u mestu Kaktus Flet. Rendžer Kris Vilkinson je bio tinejdžer kada se završavao Hladni rat, ali je u medjuvremenu postao ekspert za rakete i njihov istorijat.

“Ako pogledate na levu stranu rakete, vidite joj tzv. pupčanu vrpcu, kroz koju se inače šalje komanda za lansiranje”, kaže Vilkinson.

Nekada je bilo 10 dalekometnih raketa koje su kontrolisali timovi sa lokacije pod imenom Delta 1. Kris Vilkinson podseća na to kako su oštre bile jake mere obezbeđenja u vreme dok su se straže smenjivale uz obavezne lozinke i šifre.

“Kad je lozinka ispravna vrata bi se otvorila uz pomoć komande koju su davali iz obezbeđenja u podzemlju. Potom bi se nova smena spustila liftom na 24-satnu službu”, objašnjava Vilkinson.

Svaki tim imao je komandanta i zamenika. Nijedan od njih nije mogao sam lansirati rakete. U slučaju naređenja, obojica su imali vrlo specifične zadatke, kaže Kris Vilkinson.

Komandant bi se sastao sa zamenikom kod crvene zaključane kutije. Oba su imala zasebne ključeve, koje bi – u najkraćem vremenu – iskoristili da iz kutije izvade novi par ključeva. Oba čovjeka i oba ključa bila su neophodna da se raketa lansira.

Zamenik bi svoj ključ ubacio u jednu bravu, a komandir u drugu, na isti način, objašnjava Vilkinson. Njih dvojica su udaljena četiri metra, a ključevi se moraju okrenuti simultano. Tako da jedan od partnera nije mogao sam da lansira raketu ni u jednoj varijanti. Na drugoj strani sveta – Sovjeti su imali sličan sistem, ali se 1983. prema dokumentima koji su isplivali nakon raspada SSSR-a, desilo gotovo nemoguće. Pukovnik Stanislav Petrov je dobio informaciju da su SAD ispalile rakete i da su one već iznad Severnog pola. Posumnjao je u informaciju tražeći od pretpostavljenih potvrdu te informacije. Ispostavilo se da nije bilo potrebe za kontranapadom, da se radilo o komjuterskoj greški.

Penzionisani Petrov je u maju obišao kompleks u Južnoj Dakoti i Vilkinson je imao priliku da s njim porazgovara.

“Shvatio sam kako se, i pored toga što živimo u svetu tehnologije, sve u konačnom svodi na ljudski faktor i obične ljude poput mene ili Stanislava Petrova – ljude koji svakodnevno odlučuju o sudbini sveta”, kaže Kris Vilkinson.

Ovaj nacionalni spomenik raketama tipa Minuteman služi između ostalog i da podseti na opasnu tehnologiju i arsenale koje ljudi poseduju kako bi učinili sve da se ta tehnologija nikad ne upotrebi.

XS
SM
MD
LG