Linkovi

Frelih: Ne vidim zašto bi se ijedna zemlja Balkana okrenula Rusiji, a ne EU


Naš sagovornik, profesor medjunarodnih studija na Hajdelberškom univerzitetu i viši saradnik centra Vurdo Vilson, Štefan Frelih, govori o pozitivnim aspektima NATO članstva, kao što su stabilnost i pristup uticajnoj mreži medjunarodnih organizacija u čijem okruženju napreduju demokratija, vladavina zakona, tršišna privreda. Drugim rečima, po mišljenju našeg sagovornika, NATO nudi samo povoljnosti dok su obaveze, kako je rekao, minimalne. A šta sa Srbijom koja je 1999. bila meta NATO kampanje? Kako bi profesor Frelih objasnio možda podozrivoj Srbiji povoljnosti članstva?

Frelih: Postala bi sastavni deo evroatlantske zajednice sa svim pogodnostima koje ona nudi. To je ogromna, prosperitetna zajednica koja doprinosti skoro 60% svetskog bruto domaćeg proizvoda. I naravno članstvo utire put ka drugim medjunarodnim organizacijama. Medjutim, u slučaju Srbije, bilo bi razboritije da najpre postane članica EU jer bi iz te pozicije mnogo lakše objasnila svom narodu zašto je članostvo u NATO poželjno. Alternativa je -- izolacija od evroatlantske zajednice i od neposrednog okruženja i približavanje Rusiji za koju ne bih rekao da je postojan i pouzdan saveznik.

Glas Amerike: Pre no što se bliže pozabavimo tim pitanjem, da li po vama postoji i negativan aspekat članstva u NATO?

Frelih: Iskreno rečeno, ne vidim ni jedan minus. Svih ovih godina, za jedinu nepogodnost je važio gnev Moskve i njenih malobrojnih saveznika kao što je Belorusija. Mislim da je preuveličana ideja da bi Rusija mogla da unese nestabilnost u region i spreči širenje NATO. To se nije desilo ni u slučaju baltičkih država i istočnoevropskih zemalja, pa neće ni u slučaju zapadnog Balkana koji nije od dramatičnog značaja za Rusiju. Ne vidim zašto bi se ijedna zemlja Balkana okrenula Rusiji, a ne EU...

Glas Amerike: Medjutim, Srbija se nada pomoći Rusije u SB UN u pogledu statusa Kosova.

Frelih: Mislim da bi posebno EU trebalo da bude vrlo jasna po tom pitanju. Neke članice kao Slovačka i Španija opirale su se Ahtisarijevom planu ali mislim da su promenile mišljenje. Pitanju Kosova nije poklonjena odekvatna pažnja tokom nemačkog predsedavanja EU ali isto tako mislim da je neizbežno da se prihvati volja 90% stanovništva Kosova. Ako to ne bude potvrdjeno u UN, ne isključujem mogućnost unilateralnog priznavanja nezavisnosti Kosova i od strane EU. Mislim da nema načina da Rusija to spreči i da prihvati odogovornost za novo krvoproliće u regionu. S druge strane, argument koje treba Srbiji predočiti jeste da je put ka EU bolji i brži bez Kosova.

Glas Amerike: Čak i kad bi Srbija pristala da se odrekne 15% svoje terotorije, kada bi ”šargarepa“ zvana EU mogla da joj padne u krilo?

Frelih: Možda ona nije iza ćoška ali pitanje Kosova je verovatno najveća prepreka članstvu u EU. Politika EU jasno definiše koje zemlje na njenoj periferiji mogu da računaju na poseban odnos i na saradnju, ali ne i na eksplicitnu perspektivu članstva. A ta politika se ne odnosi na zapadni Balkan. Kada ispune kriterijume, zemlje Zapadnog Balkana će sigurno moći da pristupe EU ako to žele, a stabilnost je najvažniji uslov.

Glas Amerike: Ukoliko ne rezolucija o Kosovu ne bude usvojena, snage EU koje treba da se staraju za stabilnost neće imati legitimnost…

Frelih: Jasno je da su za sve misije i intervencije takve vrste poželjne rezolucije Saveta bezbednosti što važi i za Kosovo. Ali, u najgorem slučaju, možda ćemo mi, Evropljani, morati da obezbedimo stabilnost i bez rezolucije, a tim scenarijom se EU nije adekvatno pozabavila. Amerika nam je jasno stavila do znanja da je to sada naš problem. Nema načina da izbegnemo tu obavezu i nadam se da ćemo je se prihvatiti pre nego se situacija pogorša. Sve indikacije pokazuju da je evropska trojka -- Britanija, Francuska i Nemačka -- predana tom cilju. Što se Rusije tiče, ne mislim da bi Kosovo moglo da postane uzrok novog hladnog rata ili ”hladnog mira“. Stalno govorimo o zavisnosti EU o ruskoj energiji, ali niko ne govori o zavisnostima Rusije. Rusija je imala 10 dobrih godina zahvaljujući izvozu energije koji je doveo do ekonomskog buma. Da bi taj trend bio održiv, potrebne su ogromne investicije, na primer za obnovu ruskog naftovoda koji je u raspadu. Ne smemo zaboraviti da rastuća ekonomija ima sve veće prohteve i potrebe i da su za pokrivanje domaćeg tržišta potrebne ogromne količine energije. Rusija će morati da ima na umu i svoj narod a ne samo strana tržišta, a ima i podataka da Moskva nije dobro proračunala posledice ogromnih obaveza kojih se prihvatila u inostranstvu. Stanje ruskog vojno-industrijskog sektora je takvo da nema mesta preuveličavanju ruske pretnje. Bilo je straha od ruskog gneva zbog okretanja baltičkih država Zapadu, ali i tu je Rusija legla na rudu.

XS
SM
MD
LG