Linkovi

Štefan Frelih: NATO je odskočna daska za članstvo u Evropskoj uniji


Za razliku od svojih istočnoevropskih suseda, neke zemlje Zapadnog Balkana ne gledaju sa velikim oduševljenjem na članstvo u NATO-u. Koleginica Maja Draker zamolila je Štefana Freliha, (Stefan Froehlich) profesora medjunarodnih studija na univerzitetu u Hajdelbergu i višeg saradnika centra Vudrou Vilson u Vašingtonu da objasni šta nudi to članstvo...

Glas Amerike: NATO je institucija u samoj srži translatlantskih odnosa... Neke zemlje žude za članstvom, neke ne pokazuju entuzijazam. Šta su konkretne pogodnosti članstva?

Frelih: NATO nikada nije bio isključivo vojna organizacija; on je i politička institucija koja podržava demokratiju i vladavinu zakona. To je postalo izuzetno važno posle Hladnog rata upravo kada su se mnogi pitali -- čemu NATO? Iskristalisao se kao politička institucija koja ima katalog kriterijuma baš kao i EU. Nudi stabilnost i od svojih članova očekuje da ispune odredjene kriterijume u tom smislu. NATO je i odskočna daska za članstvo u EU.

Početkom devedesetih SAD su zagovarale dualni proces: članstvo u NATO automatski bi značilo i članstvo u EU, čemu se još uvek nadaju neke zemlje Zapadnog Balkana. NATO kao vrlo uspešna i vrlo fleksibilna medjunarodna organizacija u proteklih 15 godina dramatično odstupa od intervencionističkih operacija, sve više se angažujući u upravljanju rekonstrukcijom i obnovom društava u postkonfliktnoj fazi. Blisko je povezana sa ostalim medjuarodnim organizacijama kao što su UN; svaka akcija NATO mora da ima blagoslov UN. Biti član NATO ne znači samo biti deo ogromne transatlantske zajednice već i član mreže drugih uticajnih medjunarodnih organizacija.

Glas Amerike: Koliko sve to košta?

Frelih: Naravno, postoje odredjene obaveze, a i troškovi u vojnom domenu. Svaka članica NATO mora da doprinese 3% svog bruto domaćeg proizvoda vojnom usavršavanju mada su tu obavezu u proteklih 15-20 godina zanemarile mnoge zemlje, posebno Nemačka. Među zemljama EU samo Britanija i Francuska uredno ispunjavaju tu obavezu i u medjuvremenu neke nove članice. Te investicije su neminovne kako bi oružane snage date zemlje bile kompatibilne sa snagama NATO što je u interesu i samih članica. Neke nove članice su obavile neverovatnu pozitivnu transformaciju svojih vojnih efektiva mada je NATO vrlo fleksibilan u odnosu na tu obavezu...

Glas Amerike: Znači li to da je ispunjenje političkih standarda bitnije od ispunjenja vojnih obaveza koje podrazumeva članstvo u NATO?

Frelih: NATO još od devedesetih ukazuje da je važnije ispunjenje političkih nego vojnih kriterijuma. Nove članice ne nude mnogo u smislu vojnih efektiva i sposobnosti niti je njihov doprinos u tom smislu od vitalnog značaja. U proteklih 50 godina SAD ionako obezbedjuju 80% snaga. Medjutim, glavna misija NATO je bezbednost -- njeno očuvanje i širenje -- a podrška tih zemalja, demokratski preobražaj koji se u njima odvija, vladavina zakona, tržišna privreda -- sve to su bitne komponente stabilnosti.

Glas Amerike: Amerika doprinosi 80% snaga i resursa. Znači li to da su SAD gazda u NATO-u?

Frelih: Naravno, tako je oduvek i bilo. NATO je uspešna medjunarodna organizacija zahvaljujući vodećoj ulozi SAD. Ali, sve odluke u NATO moraju biti jednoglasne. Stoga, ako nemate zemlju koja je voljna i sposobna da preuzmu voćstvo, problemi su neizbežni. Pogledajte samo EU gde nema takvog vođstva... To ne znači da Evropljani ne bi trebalo da rade na razvoju sopstvenih liderskih sposobnosti, naprotiv, ali to je već druga priča. Za sada, uspeh NATO mahom zavisi od SAD.

XS
SM
MD
LG