Linkovi

Kako bi Zapada mogao da odgovori na sukob asimetričnih snaga?


Mnogi stručnjaci ističu da su se post-hladnoratovski konflikti sveli na takmičenje moćnih armija i inferiornih snaga koje koriste nasilna i nenasilna sredstva sa ciljem da zamore pre no pobede protivnika.

Neki analitičari tvrde da je došao kraj ere neprikosnovene vojne superiornosti Zapada. Oni ukazuju na Irak, gde su Sjedinjene Države, jedina svetska supersila, zatečene u dugom konfliktu sa inferiornim neprijateljskim snagama, kao i na Liban i izraelsku kampanju u na jugu te zemlje prošlog leta. Nakon više decenija neuspelih pokušaja arapskih država da se protiv Izraela bore konvencionalnim armijama formiranim po zapadnom modelu, akteri poput Palestinske oslobodilačke organizacije, Hamasa i Hezbolaha odlučili su se za novu strategiju -- koja objedinjuje nasilna i nenasilna sredstva -- sa ciljem da se iscrpe, a ne poraze superiorne vojne sile. Vojni istoričar sa Bostonskog univerziteta, Endru Bejsević kaže da ovaj novi način ratovanja ne predstavlja pretnju za Zapad, ali da može da spreči konvencionalne armije da postignu konkretne rezultate:

”Ovo su metode koje vidimo iz dana u dan u Iraku. Reč je o napadima iz zasede, samoubilačkim bombaškim napadima, atentatima i zastrašivanju populacije, zatim propagandi i nastojanjima da se narod digne na ustanak. Ta vrsta ratovanja predstavlja akutni izazov za konvencionalno organizovane zapadne države.“

Neki stručnjaci, medju njima i visoki saradnik za Nacionalne bezbednosne studije u Savetu za odnose sa inostranstvom, Maks But, kažu da Zapad gubi bitku u ratu protiv terorizma.

”Naši su neprijatelji veoma spretni, dobro povezani i brzo se prilagodjavaju. Oni su u stanju da vode ovaj globalni, dobro kontrolisani ustanak uz propagandu, regrutovanje i finansiranje, i veliki broj elemenata zavisi od nove tehnologije. Teško nam je da se nosimo sa njima što ukazuje na ograničenja sa kojima su suočene konvencionalne vojne snage i konvencionalne vlade.“

But tvrdi da su američke oružane snage opterećene birokratskom strukturom koja je dobro funkcionisala u Hladnom ratu, ali ne i danas. Jedan od načina da se transformiše Pentagon jeste dalja privatizacija, smatra on. Korišćenje privatnih lica koja rade pod ugovorom znatno je povećano: gotovo svi pripadnici medjunarodne civilne policije upućene na Balkan devedesetih godina, bili su iz privatnog sektora. Analitičar Maks But kaže da bi privatna lica pod ugovorom mogla da preuzmu i ulogu borbenih snaga. Jedna od najvećih američkih bezbednosnih korporacija Blekvoter USA, nedavno je ponudila da nekoliko hiljada regruta pošalje na žarišta u Africi.

”Kompanije poput Blekvotera ili drugih u stanju su da budu fleksibilnije od američke vlade. Na primer, u Darfuru bi neko -- bilo američka vlada, NATO, Ujedinjene nacije, Bil Gejts ili Džordž Soroš -- jednostavno mogao da angažuje firmu Blekvoter da tamo pošalje snage, raščisti teren i zaustavi etničko čišćenje. Ta kompanija bi verovatno to mogla da obavi efikasnije i jeftinije no neki plavi šlemovi svetske organizacije.“

Medjutim, drugi stručnjaci iznose argument da privatne armije nisu zaklete na vernost nijednoj zemlji i da nisu obavezne da se pridržavaju propisanih pravila. Dodatni problem je da bi privatne armije mogle da vode sopstvenu politiku, a to bi potkopalo osnovnu svrhu vojske -- zaštitu države. Vojni istoričar Andru Bejsević takodje priznaje da bi preterano oslanjanje na privatni sektor moglo da utiče na američke vojne operacije. I mada se slaže sa idejom da se smanji obim američkih oružanih snaga, Bejsević naglašava da bez obzira na promene, tradicionalne vrednosti oružanih snaga kao što su tolerancija i poštovanje vladavine zakona moraju da budu očuvane. Jer to su principi kojima se rukovode SAD, ali ne i njihovi neprijatelji.

XS
SM
MD
LG