Linkovi

Košer hrana se priprema prema striktnim jevrejskim pravilima


Na primer, zabranjeno je mešanje mesa i mleka, koji simbolizuju smrt i život i ceo proces pripremanja košer hrane mora da bude pod nazorom rabina i uz njegovo odobrenje. Jedan stručnjak za delikatesnu hranu nudi posetiocima Njujorka turu po nekim poznatim prodavnicama košer hrane na Menhetnu.

Suzan Rozenbaum vodi posetioce na ture po istočnoj strani južnog dela Menhetna. Prvo mesto na njenoj turi košer hrane je radnja u kojj se prodaju specijalne «bijali» zemičke, jedina na Menhetnu.

«Stigli smo u ‘Košar bijalis’, a Košari su ovde od 1935. Oni prave bijali, tradicionalnu istočnoevropsku vrstu zemičke poreklom iz poljskog grada Bijalštoka», kaže ona.

Tradicionalno pecivo u jevrejskoj kuhinji, liči na begle, ali Suzan Rozenbaum objašnjava da se ipak znatno razlikuje.

«Ovde vidite bijali i begl. Možete da vidite razliku. Bijali ima udubljenje u sredini koje je ispunjeno filom od crnog ili belog luka. Begl ima rupu u sredini. Postoje i razlike u načinu pečenja. Bijali se samo peče, a begl se najpre kuva, pa onda peče», objašnjava ona.

Mala radnja je međutim najstarija prodavnica bijalija u Sjedinjenim Državama, koja prodaje tri hiljade bijalija dnevno.

«Imate četiri glavna sastojka: vodu, brašno, so i kvasac. To se stavi u mašinu u kojoj se izmeša i napravi testo. Testo se onda izvuče iz mašine da naraste. Onda se vrati u mašinu u kojoj se deli na jednake lopte testa, otprilike ove veličine. Onda se svaka lopta ređa na drvenu ploču i ostavi da naraste još jednom. Onda se ređaju po stolu i svaki bijali se oblikuje rukom – da se napravi udubljenje, koje se onda puni crnim ili belim lukom. Onda se stavlja u rernu. Rerna se zagreje na 315 stepeni Celzijusa, a peče se 7 minuta», objašnjava Suzan Rozenbaum, koja potom vodi turu u radnju sa košer turšijom.

«’Pikl gajs’ je još jedna košer radnja, a to znate po ovom natpisu na zidu, na kojem je jasno označeno da je radnja pod nadzorom rabina... Sva košer hrana koja se priprema van kuće mora da bude pod kontrolom rabina ili rabinske organizacije», kaže ona.

«Pikl gajs» kisele gotovo sve vrste povrća, od krastavčića, pečurki, paradajza, do maslina i svega drugog. Vil je glavni majstor za kišeljenje u radnji.

«Imamo nekoliko vrsta turšije. Od vrlo kisele do blage i, naravno, one koja je između jednog i drugog. Stavite so, vodu, začine za turšiju i beli luk. Da biste nešto ukiselili, suštinska stvar je vreme. Što ga duže ostavite, biće kiselije», objašnjava Vil.

Suzan Rozenbaum kaže da turšija stoji u ovom velikom frižideru dve nedelje do tri meseca – dok se ne ukiseli. Gertelova pekara je još jedna registrovana radnja sa košer hranom koja snabdeva i druge pekare na Menhetnu.

«Kada ovde dođe rabin, on proverava nekoliko stvari. Prvo što proverava je da li je vatru u pećnici zapalio Jevrejin. Onda proverava da li su svi sastojci košer. Ovde se ne koriste ni masnoće koje su dobijene od životinja koje nisu košer. Kada se to utvrdi, pravi se ili mlečno pecivo ili pareve – bez mleka, mesa i prerađevina», kaže ona.

Gertelova pekara je stara gotovo stotinu godina. Od više od 300 vrsta peciva koliko se tu pravi, najpopularniji je čalah.

«Čalah je tradicionalni hleb za Šabat. To je neka vrsta pletenice, sa jajima i pomalo slatka. Čalah se tradicionalno jede na Šabat, ali i na neke druge praznike», kaže Suzan Rozenbaum.

Košer bijali pecivo, turšiju ili čalah, više ne troši samo jevrejska zajednica. Zahvaljujući reči «košer», koja znači zgodno ili podesno, košer hrana je isto tako ušla i u ishranu običnog sveta.


Povezani članci

XS
SM
MD
LG