Linkovi

Prosečno radno vreme se smanjuje u većini razvijenih zemalja


Medjutim, u Americi, kako sve veći broj poslovnih firmi radi danonoćno tako i sve veći broj Amerikanaca ostaje na poslu sve duže.

24 – 7, odnosno 24 časa dnevno, sedam dana u nedelji, postaje u Americi standardni princip za poslovne firme koje praktično rade bez prestanka. Pored bolnica, policijskih stnica i drugih hitnih službi, sve veći broj restorana, prodavnica, banaka, firmi u sektoru zabave i drugih biznisa radi danonoćno. Džon Mesindžer, viši istraživač u Medjunarodnoj organizaciji rada u Ženevi i autor knjige «Pristojno radno vreme: novi trendovi, nova pitanja», kaže da taj trend pogadja ljude na različite načine.

«Oko 20 odsto Amerikanaca radi više sati od proseka - oko 50 sati nedeljno. Otprilike isti procenat, medjutim, radi kraće ili delimično radno vreme, to jest manje od 35 sati nedeljno. Taj trend postoji u celom industrijalizovanom svetu, mada na različitim nivoima.»

Džon Mesindžer kaže da radnici u Južnoj Koreji, Grčkoj, Češkoj Republici i na Novom Zelandu u proseku provode na radnom mestu više sati nego Amerikanci. U Južnoj Koreji, prosečan radnik radi 2400 sati godišnje, u poredjenju sa prosečnim američkim radnikom koji radi 1800 sati, dok prosečni radnici u Evropi rade još manje - na primer 1357 sati u Holandiji. Mada Amerikanci provode na radnom mestu više od prosečnih Evropljana radno vreme se u Americi smanjilo tokom protekle decenije. Na primer, 1997. godine prosečni Amerikanac je radio 120 sati više nego 2004. godine. Ipak, sve veći broj Amerikanaca radi duže od standardnih 40 sati nedeljno.

Loni Golden, profesor ekonomije i radnih odnosa na državnom univerzitetu Pensilvanije kaže da mnogi ljudi sa većim primanjima, poput uspešnih prodavaca i menadžera rade 48 do 50 sati nedeljno kako bi održali svoje firme kompetitivnim ili kako bi zadržali svoj unosna radna mesta. S druge strane, Amerikanci koji imaju male zarade često su primorani da rade duže kako bi uspeli da sastave kraj s krajem. Loni Golden dodaje da većina Amerikanaca više želi da radi duže nego da manje zaradjuje. Ipak, čak i oni koji na radnom mestu provedu standardnih 40 sati nedeljno žale se na to da im vreme oduzimaju druge obaveze, kupovina, briga o deci itd. Loni Golden navodi da situaciju pogoršava i sve duže vreme koje Amerikanci troše na prevoz do i sa posla.

«Ako pogledate podatke Biroa za popis stanovništva videćete da je vreme za prevoz na posao duže nego ikada. Ljudi se zapošljavaju u firmama koje se nalaze dalje od njihovih kuća, saobraćaj je sve zagušeniji – i, kao posledica, njihovo slobodno vreme je sve kraće dok je tempo života sve ubrzaniji,» kaže Loni Golden.

Džon Mesindžer ukazuje da je nestašica slobodnog vremena, bez obzira da li je stvarna ili je samo stvar percepcije, posebno primetna u onim domaćinstvima gde oba supružnika rade puno radno vreme. On dodaje da ekonomija, koja sve više funkcioniše na principu 24 – 7, suočava porodice sa novim zahtevima u mnogim industrijalizovanim zemljama i da je nestašica vremema za opuštanje problem kome bi trebalo posvetiti pažnju.


XS
SM
MD
LG