Nasilni protesti u muslimanskom svetu, povodom objavljivanja karikatura proroka Muhameda u evropskim zemljama, podsećaju na to koliko politička karikatura može da bude moćno orudje – i u pozitivnom i u negativnom smislu.
Gnevni protesti odražavaju ogorčenje zbog, kako se smatra, uvrede. Medjutim, Volter Rajš, profesor medjunarodnih odnosa na univerezitetu “Džordž Vašington”, u Vašingtonu, koji drži predavanja o verskim pravima, kaže da ti protesti takodje pokazuju moć karikatura da pokrenu snažne mocije.
”Očigledno je da karikature imaju veliku moć zbog toga što pojednostavljuju stvar i fokusiraju osobu koja ih gleda na sliku realnosti koju karikaturista želi da prikaže.“
Autori političkih karikatura su koristili tu moć tokom istorije da bi pokrenuli debate, često ismevajući ozbiljna pitanja. Medjutim, neki kažu da je danski list Jilands-Posten možda otišao predaleko kada je objavio karikature proroka Muhameda. Medijski analitičar Metju Feling radi u Centru za medije i odnose sa javnošću u Vašingtonu.
”Mi smo, kao zapadnjaci, veoma naviknuti da naše svete krave svakodnevno u Vašington postu, budu masakrirane u političkim karikaturama, ali to nije samo po sebi politički koliko teološki argument.“
Feling smatra da je objavljivanje karikatura proroka Muhameda bilo nepromišljeno, ali da je njihovo ponovno objavljivanje u evropskim listovima predstavljalo provokaciju.
”To je kao da su hteli namerno da isprovociraju islamiste na Bliskom istoku. Da li bi im trebalo dozvoliti da to učine? Da, ali činjenica da možete nešto da uradite ne znači i da to treba da uradite“.
Medjutim, zagovornici slobode štampe kažu da demokratija ne može da preživi dugo bez slobode izražavanja. Poslanik u holandskom parlamentu, Ajan Hirsi Ali, je, kako sama sebe opisuje, islamski disident.
”Neka je sramota te novine i TV kanale koji nemaju hrabrosti da pokažu svojim čitaocima karikature na pravi način. Ti intelektualci žive od slobode štampe, ali mogu da prihvate cenzuru.“
Medjutim, član britanskog parlamenta, Sadžid Karim, kaže da nije u pitanju cenzura već nerazboritost.
”Ono što je za mene posebno zabrinjavajuće je neshvatanje da se time daje municija šačici ekstremista koji mogu da to upotrebe za sopstvene ciljeve. U tom smislu, odluka da se karikature objave i da se zatim ponovo objave predstavlja problem.“
Medjutim, nepromišljenost je jedna stvar, ali pretnje, nanošenje povreda i ubistva u znak odmazde su nešto sasvim drugo. Profesor Rajš kaže da nasilni protesti pokazuju srednjevekovni mentalitet u delovima muslimanskog sveta koji nisu tolerantni prema drugačijim gledištima.
”Pitanje tolerancije je verovatno suštinska tema koja se javlja u svemu ovome.“
Neki medijski analitičari preporučuju promišljenu uzdržanost.
”Hoću da kažem da ne morate da vredjate ljude da biste im uputili poruku.“
Bez obzira da li nas političke karikature vredjaju, informišu ili jednostavno zasmejavaju...njihov uticaj se, kako je ova kontroverza pokazala, ne može potceniti.