Na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu, u Italiji, učestvuje oko 2500 takmičara, iz čak 85 država. Autor Su Mejsi je izdala knjigu za decu, u kojoj govori o istorijatu zimskih igara I njihovom nastanku 1924. godine.
Naslov knjige je “Zamrznuti kadar: Foto-istorija zimskih Olimpijskih igara”, a izdavač je udruženje Nešnal Džiografik (National Geographic). Iako se ista olimpijska muzika koristi I za letnje I za zimske igre, dva događaja se po mnogo čemu dramatično razlikuju, ukazuje Su Mejsi.
“Na zimskoj olimpijadi ima tri puta manje takmičara nego na letnjoj, tako da imate mnogo intimniji doživljaj.”
Prve moderne Olimpijske igre su održane 1896., a već 1908. na njima je postojala disciplina - umetničko klizanje! Prve zimske Olimpijske igre održane su tek 1924., u Šamoniju, u Francuskoj. Na njima je učestvovalo preko 250 takmičara, a sam događaj je bio dosta neformalan, u poređenju sa današnjim igrama. Na početku, svi događaji su se odigravali pod vedrim nebom, što ih je – kako ukazuje Su Mejsi – činilo posebno osetljivim na vremenske prilike.
“U Sent Moricu, 1928., odjednom je otoplilo. Temperatura koja je ujutru, kada su počele kros-kantri trke, bila oko minus 18 Celzijusa, na kraju trke se popela na 25 stepeni!”
Kasnijih godina, zatvorena borilišta, veštački led i sneg su pomogli da se takvi problemi prevaziđu, iako vreme i danas ponekad izaziva kašnjenja. Ali, igre su se razvijale i na druge načine. Su Mejsi ukazuje da je na prvim zimskim igrama učestvovalo tek desetak žena, i da su se sve takmičile u umetničkom klizanju. U knjizi “Zamrznuti kadar” govori se i o kontroverzama koje su obeležile zimske Olimpijske igre. Na igrama u Solt Lejk Sitiju, u SAD 2002. godine, organizatori su sa zakašnjenjem uručili drugu zlatnu medalju kanadskom paru klizača, kada je otkriveno da su sudije bile pristrasne. Su Mejsi ukazuje da je to dovelo i do promena kako se registruju sudske odluke.
“Sve je sada mnogo više kompjuterizovano, tako da je verovatno teže potkupiti sudije. Međutim, sada više dolaze do izražaja skokovi i piruete, pa graciozni i nežniji klizači možda neće osvojiti isti broj bodova kao oni više atletski nastrojeni.”
Su Mejsi zanima i to kako će se na igre u Torinu odraziti sve veće prisustvo takozvanih ekstremnih sportova, kao što je snoubording.
“Najnovija disciplina je ukršteni snoubording, u kojoj se 4 takmičara bore istovremeno, na istoj stazi. Sve je puno akrobacija, skokova, okreta i svakojakih pirueta. To je očigledna posledica pokušaja Međunarodnog olimpijskog komiteta da privuče mlađu publiku, a ekstremni sportovi dobro izgledaju na televiziji. Verujem da su uspeli da igre revitalizuju, pa samim tim i interesovanje za njih.”
Iako su se, tokom godina, menjali sportovi, sudije i takmičari, knjiga “Zamrznuti kadar” završava se konstatatciojom velikog broja učesnika da im je glavna motivacija da dožive novi izazov. Kako je to formulisala amerikanka Triša Birns, koja se takmiči u snoubordingu, -“Nagrada vam je kada prevaziđete strah ili uspete da učinite nešto što ste mislisli da ne možete.”