Linkovi

Glasači u svetu sve češće biraju žene za lidere


Januar 2006. godine ostaće zabeležen u istoriji po tome što su čileanci izabrali prvu ženu za predsednika, a u Liberiji obavljena inauguracija prve žene na čelu države. Da li je u pitanju slučajnost ili su glasači u svetu počeli više da prihvataju žene kao lidere?

”Gospodine predsedavajući, predsednik Sjedinjenih Država.“

Američka glumica Džina Dejvis igra ulogu predsednice Sjedinjenih Država u popularnoj televizijskoj seriji ”Vrhovni komandant.“ To je naravno fikcija, ali analitičari kažu da nije nemoguće. Ejvis Džouns-deViver je predsednica vašingtonskog Instituta za ženska politička pitanja:

”Mislim da je serija znatno doprinela tome da ljudi vide nešto što pre nisu videli.“

Ta promena gledišta odrazila se u onome što deViver naziva značajnim tromesečjem za žene. U novembru, Angela merkel je postala prva žena kancelar u Nemačkoj. Ubrzo potom, bivša politička zatvorenica i samohrana majka Mišel Bašele, izabrana je za prvu predsednicu Čilea. A ranije ove godine, bivša liberijska ministarka finansija, Ejlin Džonson Sirlif, postala je prva žena šef neke afričke države. Bivša demokratska članica američkog Kongresa, Džeraldin Feraro, dugogodišnja prijateljica nove liberijske predsednice, kaže da su žene prešle dug put od 1984. godine kada je ona postala prva članica veće političke stranke koja se kandidovala za potpredsednika Sjedinjenih Država:

”Ejlin je trebalo 21 ili 22 godine da stigne do predsedničkog položaja, što nije bilo lako. Napredak je dobar, ali izbor jedne žene na čitavom afričkom kontinentu ne predstavlja preokret.“

Ali Feraro kaže da se klima izgleda menja. Prema kolumbijskoj aktivistkinji za ženska prava Luz Pijedad Kalseido glasači širom sveta sve više se okreću ženama zbog njihove sposobnosti da sklapaju sporazume i pronalaze zajednicke tačke:

”Ako ne uključimo žene u taj proces nećemo moći da obnovimo svoje zemlje. Iz jednostavnog razloga jer su žene obrazovanije za saosećanje sa ljudskim potrebama.“

Dok neki vide ovaj stereotip kao snagu, drugi ga smatraju za slabost, ističući da su žene najčešće jake u unutrašnjim pitanjima ali slabe u vojnim i spoljnopolitičkim odlukama. Direktor bosanske Agencije za jednakost polova, Samra Filipović-Hadžiabdić, ne misli tako:

”Žene mogu da budu čvrste - setite se samo svoje majke.“

Čak ako se ne kandiduju za najviši položaj sa širokim ovlašćenjima, Džeraldin Feraro kaže da žene na uticajnim položajima predstavljaju putokaz. Ona kaže da su dobri primeri dravni sekretar Kondoliza Rajs i bivši državni sekretar Medlin Olbrajt:

”Dve stvari koje su njih dve sprovele jesu da su usmerile pažnju američke javnosti na činjenicu da žene mogu da stignu do uticajnih položaja, da utiču na spoljnopolitičke odluke ove zemlje, a samim tim i sveta.“

Amerikanci smatraju da bi neka žena uskoro mogla da se kandiduje za predsednika. Prema jednoj nedavnoj anketi 70 odsto veruje da bi 2008. godine verovatno glasali za ženu predsednika. Ali u svetu, žene su i dalje manjina na najvišim položajima. Prema Ujedinjenim nacijama, od 193 zemlje, žene predvode samo 11. Neki analitičari kažu da bi taj broj mogao da poraste jer su se žene kandidovale za ovogodišnje predsedničke izbore u Francuskoj, Peruu i Zambiji.

XS
SM
MD
LG