“ Više se u Vašingtonu ne uzima u obzir kakvo bi rešenje za Kosovo bilo pravično ili moralno sa tačke gledišta samoopredeljenja ili državnog suvereniteta, već koje je najekspeditivnije, ” kaže, u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem, urednik vašingtonskog spoljnopolitičkog časopisa ”The National Interest” Nikolas Gvozdev.
Gvozdev: Važno je kosovsko pitanje staviti u odgovarajući vašingtonski kontekst, u svetlu najvažnijeg spoljnopolitičkog pitanja Amerike - Iraka. To pitanje, kao i Avganistan, te zategnuti odnosi sa Evropom upravo zbog invazije Iraka su važna pitanja koja očekuju rešenje. Zbog toga se u vezi sa Kosovom, sve češče čuje, ne u Stejt departementu, ali drugde, da bi toj pokrajini možda trebalo jednostavno dati nezavisnost, na taj način se osloboditi tog problema i usredsrediti na Irak i borbu protiv terorizma. SAD su sve manje spremne da investiraju potrebno vreme i sredstva u političko rešenje kosovskog pitanja. U Vašingtonu sada počinje da preovladjuje, za Srbiju možda uznemirujući trend, da bi trebalo - iz realnih i praktičnih razloga - omogućiti realizaciju ciljeva selektivnih secesionističkih pokreta, kao što je to slučaj na Kosovu, ili na Kipru.
Glas Amerike: Kakav presedan bi takvo gledište moglo da ima na regionalnom i medjunaodnom planu?
Gvozdev: U kuloarima Kongresa i akademskim institucijama, počinje da jača teza da nezavisnost Kosova ne bi bio presedan za bilo koju situaciju ili zemlju na svetu, pošto je reč o jedinstvenom slučaju koji, prema tome, ne bi imao težinu i posledice presedana. S druge strane, Kinezi su već nagovestili da im je neprihvatilj takav stav zbog Tajvana, kao i Rusija koja tvrdi da bi u slučaju da Kosovo dobije nezavisnost, to ojačalo takve tendencije u svim secesionističkim pokrajinima u regionu Crnog mora. Medjutim, ako danas razgovarate sa ovdašnjim ekspertima o Kosovu oni naglašavaju tezu da neće biti kosovskog presedana i taj argument dobija na zamahu.
Glas Amerike: Beograd insistira na decentralizaciji Kosova jer u suprotnom, kako se ističe, neće biti multietničkog Kosova, a možda ni Srba u toj pokrajnii. Kakve rezultate očekujete od decentalizacije?
Gvozdev: Medjunarodna zajednica u principu izražava prihvatanje ideje o decentralizaciji, nastojeći da sačuva multietničko Kosovo i naravno - dugo zagovaranu zapadnu tezu o multietničnosti. Ta teza je sada u sudaru sa zamorom Vašingtona kosovskom problematikom, pa se dovodi u pitanje svrsishodnost zadržavanja Kosova, u okviru Srbije i to je jedan od razloga letargičnog reagovnja Vašingtona posle nasilja u na Kosovu 2004. godine. Čak i da Srbi pod pritiskom napuste pokrajinu, ukazuju ti stručnjaci, neće to biti neka velika tragedija, ali bi se rešilo pitanje Kosova. SAD su izgleda spremne da prepuste da situacija na terenu evaulira i da se reši sama po sebi, ako bi se time isključilo veće angažovanje Vašingtona i destabilizacija regiona.
Glas Amerike: Kakve bi mogle da budu političke i medjunarodno pravne posledice takvog pristupa kosovskom problemu ?
Gvozdev: Više se u Vašingtonu ne uzima u obzir kakvo bi rešenje za Kosovo bilo pravično ili moralno sa tačke gledišta samoopredeljenja ili državnog suvereniteta, već kakvo bi rešenje bilo najekspeditivnije. Neki političari i analitičari sada kažu da standardi nisu toliko važni, kao ni pitanje granica i suvereniteta, već da li je nezavisnost najbrži i najefikasniji način da se reši taj problem i stabilizuje region.
Glas Amerike: Recite nam šta očekujete od prve runde pregovora o Kosovu ovog meseca u Beču?
Gvozdev: Da bi pregovori bili uspešni trebalo bi odmah ustanoviti okvirne pozicije obe strane, da bi moglo da se odredi u kom pravcu će se kretati pregovarački proces i kakvo bi moglo da bude pravo rešenje, kao i krajnji rok za njegovo postizanje. U protivnom, pregovori će se odužiti, kao što je to slučaj na pregovorima o Nagorno Karabahu koji vode Jermenija i Azerbejdžan. Ukoliko se pregovori oduže, to će ojačati pozicije onih krugova u Vašingtonu koji zagovaraju tezu da pregovori nisu važni, već što brže rešenje, čak i bez saglasnosti Beograda. Ta pozicija dobija na zamahu u američkim spoljnopolitičkim časopisima gde analitičari ukazuju da za uspeh pregovora nije nužno potreban konsenzus Srbije. Ako se takva gledišta probiju do Stejt departmenta i Bele kuće, to bi moglo da ima ozbiljne posledice za Srbiju.