Linkovi

Gelbard: RS i Federacija treba da opstanu nema potrebe za hrvatskim entitetom


Bivši američki diplomata i predsednički izaslanik za Balkan, a sada predsednik konsultantske firme “Vašington global partners”, Robert Gelbard - u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem - osvrnuo se na desetogodišnjicu Dejtonskog sporazuma i potpisivanje Deklaracije o sprovođenju ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini.

Robert Gelbard: Sjedinjene Države i Evropska unija smatraju da je došlo vreme da počnu da se sprovode promene Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustava, kao jednog od aneksa tog sporazuma, da bi se razvila jača centralna uprava. Da bi se razmotrila mogućnost ulaska u Evropsku uniju i stvorilo efikasnije državno funkcionisanje, Bosna i Hercegovina mora da postane centralizovanija zemlja. Na upravo završenim sastancima u Vašingtonu, razgovori o državnoj strukturi Bosne i Hercegovine nisu završeni, ali su važni početak i napredak koji su postigli lideri te zemlje u pogledu modernizacije Bosne i Hercegovine, a da se pri tome ne žrtvuju entiteti.

Glas Amerike: Da li bi moguće ustavne promene išle više u prilog nekoj od strana u Bosni i Hercegovini - srpskoj, bošnjačkoj ili hrvatskoj?

Robert Gelbard: Ne bi. Pre svega, dva entiteta, Republika Srpska i muslimansko-hrvatska Federacija treba da opstanu, ali nema potrebe za trećim, hrvatskim entitetom, za koji se zalažu neki Hrvati, pošto su 1990-tih Hrvati u Bosni i Hercegovini prihvatili federaciju i to treba da tako i da ostane. Sjedinjene Države imaju, na primer, 50 entiteta, odnosno država, Francuska ima brojne okruge, Nemačka pokrajine, i svi ti entiteti imaju jaka lokalna ovlaščenja. Znači, moguće je da država ima jedinstvenu upravu na federalnom nivou, uz postojanje raznih samoupravnih entiteta. Cilj nije da položaj bilo koje od tri zajednice - srpske, hrvatske ili bošnjačke - bude unapredjen ili unazadjen, već da se formira funkcionalna i bolje organizovana država. Mislim da će centralizovanije uredjenje biti korisnije za sve strane u Bosni i Hercegovini, uz očuvanje sadašnja dva entiteta.

Glas Amerike: Šta mislite o ulozi dominantnih stranaka u Bosni i Hercegovini?

Robert Gelbard: Tri dominantne stranke, Srpska demokratska stranka u Republici Srpskoj, Stranka demokratske akcije medju Bošnjacima i Hrvatska demokratska zajednica, osujetile su svojim dosadašnjim aktivnostima postizanje većeg progresa u toj zemlji. Te stranke su već dugo fokusirane na očuvanje svoje dominacije na račun opšteg progresa, pa čak i na račun svojih sunarodnika. Zato je važno razviti alternativne stranke, kao što je u Republici Srpskoj stranka Nezavisnih socijaldemokrata, Milorada Dodika. Narod je nezadovoljan zbog korumpiranosti političara i želi da vidi emancipovanije političare i ideje. Hrvatska demokratska zajednica u Bosni ima slične probleme, koje ilustruje afera sa Hercegovačkom bankom. U slučaju Bošnjaka, orgnizovane su stranke, recimo, Harisa Silajdžića i Zlatka Logumdžiije, ali je Stranka demokratske akcije zadržala dominantnu ulogu. To me zabrinjava, jer verujem u demokratski pluralizam, a dominacija bilo koje stranke nije konstruktivna. Nadam se da će, demokratije radi, i druge stranke postati uticajnije.

Glas Amerike: Kako biste okarakterisali angažovanost i delovanje sadašnje američke administracije na Balkanu ?

Robert Gelbard: Tokom prvog mandata administracije predsednika Buša, Sjedinjene Države su zapostavile Balkan. Ne znam da li je do toga došlo zbog toga što se taj region smatrao političkim nasledjem Klintonove administracije ili su postojali drugi prioriteti. Sve do nedavno, angažovanost Bušove administracije bila je neznatana. Medjutim, to se promenilo i dobra vest je da su sada državni sekretar Kondaliza Rajs i državni podsekretar Nikolas Berns, ponovo aktivni u pogledu Balkana. Mislim da je to dobro i da će za mir i stabilnost u tom regionu presudan značaj imati dalja konstruktivna saradnja Sjedinjenih Država, Evropske unije i Rusije.

XS
SM
MD
LG