Linkovi

Korupcija međunarodnog kapitalizma sprečava širenje prosperiteta u svetu


Trgovci drogom, «reketaši», teroristi i drugi kriminalci moraju da prikriju izvore novca koji zarađuju kroz svoje nezakonite poslove. Upravo zato, obično imaju druge, legalne poslove, kao što su prodavnice, garaže i restorani, kroz koje kanališu ilegalne prihode.

Ovaj postupak često se naziva pranje novca. U svojoj novoj knjizi, pod naslovom «Ahilova peta kapitalizma», nekadašnji biznismen Rejmond Bejker piše da postoji mnoštvo različitih načina pranja novca i to ne samo u kriminalnim ili terorističkim krugovima.

«Prljav novac pojavljuje se u tri različite forme: kroz korupciju, kriminal i trgovinu. Korupcijska komponenta predstavlja potkupljivanje i krađu od strane zvaničnika stranih vlada. Kriminalnu komponentu čine droga i reketiranje, ali i novac terorista koji putuje svetom i meri se milijardama dolara. Trgovinska komponeneta skoro uvek ima veze sa kršenjem poreskih zakona.«

Analitičari kažu da je najlakši način da se sakriju nezakonita materijalna sredstva, da se ona jednostavno prebace preko granice. Mnoge banke, uključujući i one u SAD i Švajcarskoj, prihvataju velike uplate iz inostranstva, obično bez provere njegovog porekla. Na primer, osoba koja novac zarađuje kao šef lanca prostitucije u Sjedinjenim Državama po zakonu ne može da deponuje taj novac u američku banku. Međutim, ukoliko je prljav novac zarađen izvan Sjedinjenih Država, on može biti položen u američke banke. Rejmond Bejker tvrdi da su zakoni zapadnih zemalja, usvojeni od 1960-ih na ovamo, stvorili finansijsku strukturu koja olakšava kretanje ilegalnog novca.

«Ta struktura sastoji se od takozvanih poreskih rajeva, tajnih of-šor jurisdikcija, lažnih korporacija, gde niko ne zna ko je u stvari vlasnik biznisa, kao i rešenja koja povereniku, nominalnom šefu takve korporacije, omogućavaju da tu korporaciju prebaci pod neku drugu jurisdikciju koja taji identitet vlasnika, u slučaju da neko zakuca na vrata i počne da se raspituje. Tu su i fiktivne banke, anonimne ili lažne fondacije u koje možete da date novčanu donaciju, a onda izvučete korist iz toga. Pored toga, možete da imate lažnu dokumentaciju, naduvane cene i sijaset rupa koje olakšavaju transfer novca iz prljavih struktura u zapadne kase.»

Bejker procenjuje da je u ovom trenutku u poreskim utočištima širom sveta sakriveno oko 11 biliona dolara prljavog novca. A kako kaže, jedan bilion dolara nelegalnih sredstava svake godine prelazi međunarodne granice, od čega polovina potiče iz siromašnih zemalja. Bejker dodaje da korumpirani lideri zemalja u razvoju često koriste ogromne količine novca od pomoći kako bi se obogatili. On ističe da se globalni terorizam, koji je u porastu poslednjih 25 godina, takođe finansira prljavim novcem.

«Prljav novac odgovoran je i za uspon al-Kaide, s obzirom da je, kako se procenjuje, 300 miliona dolara kroz strukture prljavog novca dospelo u kasu al-Kaide u deceniji pre 11. septembra 2001. Zahvaljujući prljavom novcu, Sadam Husein se ponovo naoružao posle Zalivskog rata, kupivši municiju od koje danas u Iraku ginu Amerikanci. Prljavi novac omogućio je Abdulu Kadiru Kanu da u Pakistanu rukovodi svojom nuklearnom mrežom, da kupuje i prodaje nuklearne materijale širom sveta.«

Mnogi analitičari zahtevaju više međunarodnih zakona koji se odnose na pranje novca. Analitičar Svetske banke, Branko Milanović, kaže:

«Kada imate ljude koji zaista imaju zajedničku korist u nekoj sivoj zoni, koja je u jednoj zemlji ilegalna, a u drugoj kvazi ili potpuno legalna, vrlo je teško boriti se sa tim.«

Milanović upozorava da samo donošenje zakona nije dovoljno, jer čak i oni koji postoje, često se ne sprovode na pravi način. Štaviše, kaže on, najviše žrtava pranja novca su siromašni i nemoćni ljudi u zemljama u razvoju.

«Skoro je nemoguće da se siromašni ljudi organizuju i uzvrate. Oni nemju političku moć ili ekonomsku moć i nemaju pristup medijima.»

Možda još važnije, naglašava Branko Milanović, siromašni ljudi u zemljama u razvoju često nisu ni svesni da im pranje novca nanosi štetu. Mnogi analitičari slažu se da bi edukacija javnosti o katastrofalnim posledicama ilegalnih transakcija novca možda imala više efekta nego novi zakoni. Uprkos ogromnoj međunarodnoj pomoći, procenjuje se da svakog dana 18 miliona ljudi umre od posledica siromaštva. Međutim, mnogi analitičari tvrde da nikakva pomoć ne može iskoreniti siromaštvo sve dok ne bude zaustavljen nezakoniti protok novca iz siromašnih zemalja.

XS
SM
MD
LG