Od samih začetaka poljoprivrede, obrađivanje zemlje bilo je ključno za farmere. Eksperti međutim sada ističu da u mnogim mjestima ta stara praksa donosi više štete nego koristi. Oni poslednjih godina poručuju poljoprivrednicima da se oslobode rala.
Ogromni oblak prašine, prečnika dva kilometra, prekrio je prošlog mjeseca Labok u Teksasu, nakon mjeseci rekordnih suša i vrućine. Vremenske neprilike podsjetile su na period čestih, jakih pješčanih oluja koje su pustošile to područje 1930-tih. Milioni ljudi, koji su ostali bez sredstava za život, napustili su region. Povratak na te dane nije vjerovatan, iako je prošlomjesečna oluja bila izuzetno snažna, kaže načelnik službe za zaštitu resursa države Teksas, Salvador Salinas.
"Prevalili smo dug put od tog perioda kada su ovakve pojave bile uobičajene”.
Jedan od razloga čestih pojava pješčanih oluja 1930-tih je to što je oranje bilo rasprostranjeno. Rala su, generacijama, oblikovala tlo Teksaških velikih ravnica, kao što je to slučaj u ostatku svijeta. Prevrtanjem zemljišta kontroliše se korov, a tlo priprema za sađenje. Obrađena zemlja je međutim podložna bržoj eroziji na kiši i vjetru.
Brem Hoverts svjedok je posljedica erozije u Meksiku, gdje se nalazi na čelu poljoprivrednog programa u Međunarodnom centru za poboljšanje usjeva kukuruza i pšenice.
“U djelovima pojedinih meksičkih država, zemljoradnja više nije moguća zato što su ta područja pogođena erozijom.”
Hoverts zato predlaže drugačije metode.
"Bacite rala. Ne treba više orati i rastresati zemljište”.
Poljoprivrednici u Teksaškim velikim ravnicima obrađuju samo dio zemljište gdje su ubacuju sjeme i đubrivo. Ostatak se ne dira, kao ni stabljike i lišće koji su se nekada uklanjali.
“Između brazdi su organski ostaci pšenične slame, koja prekriva zemljište i umanjuje eroziju tla.”
Zemljište se prekrivanjem šiti od vjetra i sunca. Takođe se zadržava vlažnost tla. Minimalno obrađivanje i pokrivanje zemlje su, tokom ovogodišnjih ekstremnih suša i vrućine, blizi izuzetno važni, smatra Brent Andervud, agronom u američkom Sekretarijatu za poljoprivredu.
“Mislim da je postojeći sistem obrađivanja zemlje omogućio Dejvidu da uzgaja ovu vrstu kukuruza za vrijeme suša”.
Dejvid Ford dodaje da se ređim oranjem takođe štedi novac.
“Ne moramo da trošimo gorivo kao prije. Naša oprema će trajati duže”.
Ovaj sistem nije samo za velike američke farme. Hoverts ističe da njegova agencija takođe pomaže u dizajniranju opreme za manje farmere u zemljama u razvoju.
“Želimo da se poljoprivredne mašine prave u lokalnim fabrikama, kako bi i manja preduzeća imala koristi od poboljšane tehnologije”.
Istraživanje pokazuje da, upotrebom ovih metoda, poljoprivrednici imaju iste ili bolje doprinose, dok istovremeno štede novac. Kada je riječ o staroj praksi oranja, to znači da je manje u stvari mnogo više.