Linkovi

Goldston: Težnja ka slobodi u korenu bunta


Goldston: Jedino su arapske zemlje ostale izvan procesa demokratizacije, koji se proteklih pedeset godina širio u svetu.
Goldston: Jedino su arapske zemlje ostale izvan procesa demokratizacije, koji se proteklih pedeset godina širio u svetu.

Džek Goldston, ekspert za građanske pokrete i društvene revolucionarne promene na Univerzitetu Džordž Mejson, u Ferfeksu, u Virdžiniji, kaže da su pobune u nizu arapskih zemalja neobične ne samo zbog toga što su takvi događaji retki u istoriji, već i zbog lakoće sa kojom pojedini režimi padaju.

Profesor Goldston ukazuje na faktore takvog razvoja dogadjaja:

„Te vlade su u slaboj poziciji iz dva razloga. Jedan je ekstremni oblik korupcije, koja prodire u sve pore društva otuđujući sve slojeve društva, uključujući birokratiju i redove vojske. Drugi razlog jeste potpuno nova klima u svetu, u kojem postoji sve manja tolerantnost prema diktatorima spremnim da se brutalno obračunavaju sa svojim narodom. To se najviše pokazalo u slučaju Libije, gde je međunarodna zajednica pokrenula ozbiljnu kontra-akciju. Znamo i to da je Vašington, svojim važnim saveznicima Egiptu i Tunisu, saopštio da neće tolerisati masovna ubistva i zlostavljanje učesnika mirnih demonstracija.“

„Arapska revolucija“ nije došla iznenada, tvrdi profesor Goldston:

„Eksperti već nekoliko godina govore o luku nestabilnosti, koji se proteže od Centralne Amerike preko podsaharskog područja u Africi, kao i Bliskog Istoka, pa sve do Južne Azije. Glavne karakteristike tog nestabilnog područja su - nagli rast mladog stanovništva, koje trpi tešku nezaposlenost, zatim privredni razvoj u kojem prosperira veoma mali broj ljudi, kao i ekstremni oblici korupcije vlasti.“

Poslednjih nekoliko godina taj deo sveta beležio je sve veći broj štrajkova zbog sve skuplje hrane, kao i proteste zbog lažiranih izbornih rezultata, kaže Goldston. U međuvremenu, režimi koji su sada suočeni sa buntom postajali su sve represivniji, dodaje on:

„Ljudi su poslednjih godina izloženi sve većem uznemiravanju i zlostavljanju od strane vlasti. Poznata je priča tuniskog uličnog prodavca voća i povrća, kojeg su vlasti toliko maltretirale da se na kraju odlučio na samospaljivanje. Njegova sudbina podstakla je masovan bunt, jer su mnogi studenti, radnici, zajedno sa sitnim preduzetnicima, mogli da se poistovete sa njim. Svako ko je ikada bio ponižavan na sličan način pridružio se demonstracijama da iskaže lični gnev.“

Goldston je optimističan da će takozvano „Arapsko proleće“ doneti pozitivne promene ne samo u regionu nego svetu u celini:

„Jedino su arapske zemlje ostale izvan procesa demokratizacije, koji se proteklih pedeset godina širio svugde u svetu. Ako pogledate Južnu Aziju, Latinsku Ameriku, čak i veliki deo podsaharske Afrike, videćete da i tamo postoje zemlje koje su uspele da izbegnu diktaturu, uspostavljanjem vlada koje bar na minimalan način mogu da budu pozvane na odgovornost. Posle tolikih godina, odnosno pet decenija kasnije, ljudi Bliskog Istoka i Severne Afrike se bore za svoje slobode. Mislim da taj trend neće moći lako da se zaustavi.“

Mada ne odbacuje predviđanja nekih analitičara da bi u zemljama kao što su Egipat i Tunis, prethodna sekularna vlast mogla da bude zamenjena nedemokratskom verskom vlašću, Goldston ističe:

„Ali ja ne verujem da ljudi u Severnoj Africi i na Bliskom Istoku žele tako nešto. Oni su se pobunili zato što su bili siti vlasti koja ih je kontrolisala, uhodila, diktirala im šta mogu, a šta ne mogu da čine. Ne mogu da zamislim da bi većina Tunižana ili Egipćana pristala na versku vlast koja bi činila to isto.“

Naš sagovornik, posebno izdvaja Egipat. Ukoliko taj tradicionalni predvodnik arapske kulture i političke misli bude uspostavio uspešnu prodemokratsku vlast, kaže on, biće to dodatni podsticaj za ostale narode da istraju u zahtevima za demokratski preobražaj svojih zemalja.

XS
SM
MD
LG