Linkovi

Humanitarni prilozi - američka tradicija


Volonteri Armije spasa razvrstavaju dečije pidžame iz donacija prikupljenih u Filadelfiji na dan Martina Lutera Kinga, 17. januara 2011.
Volonteri Armije spasa razvrstavaju dečije pidžame iz donacija prikupljenih u Filadelfiji na dan Martina Lutera Kinga, 17. januara 2011.

Davanje priloga u humanitarne svrhe je deo američkog života. Prema Svetskom indeksu davanja, Sjedinjene Države su najdarežljivija zemlja na svetu, a zatim slede Irska, Australija, Novi Zeland i Velika Britanija. Prema još jednom istraživanju, pojedinci su poklonili čak 73 odsto od ukupnog novca američkim humanitarnim organizacijama u 2010. Što je više od 200 milijardi dolara.

Utorak je ujutru i automobili čekaju u redu u centru Armije spasa u Aleksandriji u saveznoj državi Virdžinija. Marija i Ingrid poklanjaju neke stvari koje više ne koriste.

Osećam se užasno – ovde ima puno odeće koju nikad nisam nosila. Ne želim da je bacim, u dobrom je stanju. Mislila sam da će nekom koristiti“, kaže Marija.

Delimično je to sebično odbacivanje stvari koje nam nisu potrebne u kući, ali isto tako i prepoznavanje da se i dalje mogu koristiti. Umesto da ih bacimo u đubre i doprinosimo otpadu, nekom mogu da budu korisne“, konstatuje Ingrid.

Postoji i odsek za knjige. Judžinijus Dauni je šef centra, gde se donose donacije. Srećan je da može da se pohvali donacijama i prostorom gde se roba razvrstava.

Najneobičniji predmet koji sam video je helikopter, koji je neko poklonio pre 10 dana. Metar i 20 centimetera dugi model helikoptera sa propelerima, motorima i daljinskim upravljačem“.

Zašto ljudi poklanjanju? Delimično zbog toga što to mogu da otpišu od poreza na lične prihode.

Međutim, major Armije spasa Džordž Hud ne misli da je to osnovni razlog.

Amerikanci, verujem, uglavnom pomažu, jer žele da pruže ruku i pomognu nekome za koga znaju da je u nevolji“.

Hud dodaje da je tradicija darežljivosti duboko ukorenjena u američku kulturu. On ističe da humanitarne organizacije i projekti lokalnih zajednica pružaju istomišljenicima šansu da se povežu i izgrade lične veze.

Ingrid na primer kaže da njena porodica volontira u crkvi i ide u misije u inostranstvu. Ona se slaže da joj je važno da razvije odnose sa drugim ljudima.

„Ne samo da ostvarujete bliskost sa drugima, već srećete ljude koje verovatno nikada ne biste sreli“.

Hud kaže da Amerikanci vrlo brzo priskaču u pomoć žrtvama katastrofa – i čak brže u slučaju kad se radi o deci.

Posebno tokom sezone božićnih praznika. Oni vole da poklanjaju odeću i igračke deci koja ih nemaju. Vole da budu u centru za doniranje, poklanjanju i vide lica majki i dece koja primaju te poklone“.

Hud ističe da je nedavna recesija pogodila humanitarne organizacije, ali samo do izvesnog stepena.

To je misterija koju još nisam razrešio. Donacije tokom godine su pale za oko šest odsto za svaku od protekle tri godine. Međutim, tokom božićnih praznika kad naši ljudi zvonom pozivaju ljude na ulici da daju prilog, ti prilozi su skočili za 25 odsto“.

Pored novca i korišćene robe, Amerikanci takođe poklanjaju svoje vreme, radeći kao volonteri. Prošle godine više od 64 miliona Amerikanaca su radili kao volonteri – što je gotovo 27 odsto ukupnog broja stanovnika SAD.

XS
SM
MD
LG