Linkovi

Školjkari trpe posledice katastrofe


Porodica Kolins
Porodica Kolins

Pre gotovo dve godine u eksploziji i požaru na jednoj pomorskoj naftnoj platformi u Meksičkom zalivu, kraj južne obale Sjedinjenih Država, poginulo je 11 ljudi, a u more se izlilo skoro 5 miliona barela nafte. Bila je to najteža ekološka katastrofa u istoriji ove zemlje. Nekada snažna proizvodnja ostriga u državi Luizijani najteže je bila pogođena. Ostrige su posle izliva nafte prestale da se razmnožavaju pa su i danas retke. Istovremeno, kupci se još ustručavaju od kupovine.

Skoro dve godine su prošle od nesreće koja je promenila živote braće Kolins.

„Nismo bili bogati da putujemo po svetu. Ali nismo brinuli za otplatu kredita, kupovinu goriva i ishranu porodice. Sada nas sve to zabrinjava“.

Nik i njegov brat Pol su četvrta generacija školjkara.

„Na 90 odsto zahvaćenog područja nalazimo samo prazne ljušture“, kaže Nik Kolins.

Nik je počeo da radi ovaj posao kao dečak. Ali sada nije siguran da će svom sinu obezbediti budućnost.

„Otac je hteo da upišem koledž, ali ja nisam. Rekao sam mu: Šta ću tamo? Hoću da lovim ostrige. To je naše nasledstvo“, kaže Nik.

Posle nesreće osnovan je fond od 20 milijardi dolara za pomoć ugroženima. Kolins ojster kompani dobila je 44 hiljade, a Nik 14 hiljada. On kaže da to nije dosta.

„Bi-Pi bi trebalo da prizna i kaže da je ubio školjkarsku industriju Luizijane. Luizijana je proizvodila 80 odsto ostriga u Americi, ali sada to više ne čini“, kaže Nik.

„Oni ne žive ovde. Ne znaju šta se događa“, dobacuje njegov brat Pol.

Fondom za pomoć upravlja vašingtonski advokat Kenet Fajnberg, koga su postavili Bi-Pi u Obamina administracija. Nik i mnogi drugi kritikuju naizgled nasumičnu distribuciju tog novca ali Fajnberg kaže da je reč o ljudima iz teško pogođenog područja.

Treba razumeti da su ti ljudi teško propatili. Smrt, fizičke povrede, ekonomski gubici – sve je to vrlo emotivno. Trudimo se da saosećamo, da razumemo odakle dolaze, ali moramo da budemo profesionalni. To se od nas tražilo i to i radimo“, kaže Fajnberg.

Pre izliva nafte Kolins ojster kompani prikupljala je 60 do 80 vreća ostriga dnevno – oko 2700 do 3600 kilograma. Prošle godine ulov je bio toliko slab da su privremeno čak prestali da rade. Kompanija kojoj su decenijama prodavali školjke više ih ne kupuje. Al Surseri koji sa bratom drži kompaniju Pi end Džej Ojster kaže da sada ima samo dva honorarna radnika. On kaže da mu je najteže bilo da otpusti ljude sa kojima je rastao.

„Bili su više nego zaposleni, kao članovi porodice. Znali smo im decu, oni su znali našu decu. To je bilo nešto najteže u emocionalnom smislu“, kaže Al Surseri.

„Ne mogu da nadoknadim ljudima kada izgube sedam generacija institucionalne istorije. Nikakav novac ne može to da nadoknadi. Najbolje što mogu da učinim jeste da im dam neku finansijsku pomoć da prebrode to i krenu napred“, kaže Kenet Fajnberg.

„Vidim neke firme kako proslavljaju stogodišnjicu postojanja. I mu smo napunili sto godina ali nemamo šta da proslavljamo. Ali još se nadamo“, kaže Nik Kolins.

„To je sve što nam je ostalo“, dodaje Pol Kolins.

„Ako nemamo nadu, šta imamo“? kaže Nik.

Britiš petroleum je nedavno objavio saopštenje da je namirio sve žrtve izliva nafte. Ali Nik kaže da nije primio ništa. Dok se to ne desi, kaže on, planiram da sastavljam kraj s krajem i održavam nadu… čak i za sledeću generaciju.

XS
SM
MD
LG