Utvrđivanje istorijskih činjenica koje su pratile raspad SFRJ je obiman i komplikovan posao, koga se prihvatio Projekat pod nazivom «Suprotstavljanje jugoslovenskim kontroverzama». Projekat okuplja više od 250 naučnika iz svih krajeva svijeta, uključujuci i bivše jugoslovenske države. Naučnici koji učestvuju u realizaciji projekta su u utorak u Američkom institutu za mir predstavili neke od nacrta dokumenata koji će prvi put zvanično biti publikovani u novembru ove godine.
Neka od relevantnih događanja nisu dokumentovana, u nekim slučajevima dokumentacija je uništena, a dio dokumentacije i dalje je povjerljiv i nedostupan naučnicima i istoričarima. Direktor projekta «Suprotstavljanje jugoslovenskim kontroverzama», profesor na Univerzitetu Perdju (Purdue), Čarls Ingrao (Charles), za Glas Amerike kaže da je trenutno ipak najveća prepreka – organizacija i finansiranje. Profesor Ingrao kaže da put kojim više od 250 naucnika pokušava da dođe do istine o događajima koji su pratili balkanske ratove i raspad bivše Jugoslavije – nije bio lak i da je ostalo još mnogo prepreka koje se moraju prevazići. Riječ je o poslu koji se ne završava i koji će se stalno nadgrađivati, kaže Ingrao za Glas Amerike.
"To je problem koji se mjeri vremenom, a ovo što smo sada objavili nije još finalna verzija. Mi smo otvoreni za kritike iz regiona – bilo da one dolaze iz Hrvatske, iz Slovenije, sa Kosova, iz Bosne ili Republike Srpske – nije bitno. Mi tragamo za novim dokazima, očekujemo nove kritike – ovo je dinamičan proces koji se nastavlja. Kada budemo izašli sa finanlnim izvještajem, to ce značiti da smo obradili sve materijale kojima smo raspolagali. Ali kako dokumenta budu objavljivana, kako nove ličnosti budu objavljivale svoje memoare, kako budu pronalaženi novi dokazi, očekujemo da ćemo morati da revidiramo finalni izvještaj", kaže Ingrao.
Na pitanje koliko su procesi koji se vode pred Haškim tribunalom pomogli njihov naučni rad, Ingrao kaže:
"Jako puno dokaza je već bilo dobro poznato. Neki od naših učesnika su bili i svjedoci u Hagu, a knjige koje su oni pisali pročitali su u Haškom sudu. Međunarodni sud za ratne zlocine počinjene na tlu bivše Jugoslavije stavio nam je na raspolaganje dokaze o zločinima, koje nije počinila samo jedna strane. Sudenje Naseru Oriću, na primjer, je jako interesantno za mog kolegu Darka Gavrilovića i za mene, kada govorimo o takozvanim «bezbjednim zonama». Suđenja koja tek predstoje, kao na primjer, ono gospodinu Haradinaju biće veoma interesantna. Da li će na njima biti dokazana krivica ili ne, to je za nas od manjeg značaja, u odnosu na dokaze koji budu usmjeravali u odredenom pravcu".
Profesor Ingrao istice i da ne može sa sigurnošću reći da je proces disolucije bivše SFRJ okončan.
"Raspad Jugoslavije nije završen sve dok sve zemlje nasljednice ne postanu dio EU. Tada to više neće biti značajno. Govoreći kao istoricar, nikada ne volim da kažem da je nešto konačno – jer ne možemo da predvidimo budućnost", kaže direktor Projekta.