Linkovi

Moja Amerika: Ana Veljković, novinarka televizije B92


“Names make news”. Časopis Time je u svom 100. izdanju objavio imena 100 najuticajnijih ljudi na planeti. Posle devet meseci profesionalnog usavršavanja na Univerzitetu North Texas u Dentonu, u Teksasu moja lista ima 11 osoba koje pokušavaju da promene svet i koje su me svojim stavovima, karakterom i snagom inspirisale. Ponosna sam što mogu da predstavim svoje heroje, revolucionare, umetnike, mislioce. MOJE PRIJATELJE.

Moja Amerika je Ričard Lakpasa (Richard Lakpassa), nekada slavni šoumen i TV voditelj, a onda i producent u Togou, a sada anonimni, najveseliji student na Univerzitetu North Texas. “Morao sam da bežim”, rekao mi je.

Politička situacija u Togou i neslaganje sa tamošnjim režimom stavili su pred 30-godišnjeg mladića dve mogućnosti: da bude uhapšen ili ubijen u zemlji u kojoj je rodjen ili da nadje novi život u zemlji koju, još uvek, mnogi vide kao obećanu. Progonjen od, kako kaže, diktatorskog režima, diplomirani student francuske književnosti stigao je 2003. godine u Denton, odlučan da magistrira na odeljenju za radio, televiziju i film. Zajedno smo pohadjali čas dokumentarnog filma i tako smo se upoznali. Ričard je do sada režirao 3 dokumentarna filma. Svojim radom u Americi razbija stereotipe o Africi, svojim kolumnama pokušava da promeni svest i situaciju u dalekom Togou. U Teksasu se bori sa kapitalizmom: radi na kampusu i noćne smene u bolnici za osobe ometene u razvoju da bi platio školarinu. Ričard je jedan od 20 azilanata koji su pobegli iz Togoa u poslednjih deset godina i doselili se u severni Teksas. Bila sam njihov gost na novogodišnjoj žurci. Igrali smo afričke plesove (zuk), jeli afričku hranu (fu fu) prstima... Bili smo srećni u Togou u Americi.

Moja Amerika je i Dejvid Vacanga (David Vacanga) ili Ndirangu Vacanga van Amerike. Iz Kenije Ndirangu nije bežao. Dobio je stipendiju da završi magistarske studije na katedri za novinarstvo. Nekadašnji urednik u najvećoj izdavačkoj kući u istočnoj i centralnoj Africi, trenutno radi kao profesor na Univerzitetu North Texas i završava svoju doktorsku disertaciju. Ndirangu ima 29 godina i ne boji se povratka u svoju Keniju, ako ga Amerika neće. Ali, ova zemlja se ne brani od pametnih i obrazovanih mladih ljudi. Te se šini da je Kenija izgubila Ndiranga, a Amerika dobila Dejvida.

Moja Amerika je i Arvin Sing (Arvind Singh). Opet sam čula iste reči: “Morala sam da bežim”. Svojim kontroverznim dokumentarcem nekadašnja advokatica i rediteljka zamerila se moćnicima u Indiji. Amerika joj je otvorila vrata. Dok završava magistarske studije na Univerzitetu North Texas, Arvin sa suprugom vodi indijski restoran na benzinskoj pumpi u Dentonu. Politički azilant, majka dvoje dece, dosledni borac za ljudska prava i dalje smatra da je njena dužnost da uguši strahove i nepravdu u svetu.

Mladji kolega, Edvin, nije bežao iz Indije, ali je svoju budućnost video u Americi. Zbog toga se oženio Amerikankom. Sada završava koledž i iščekuje dan kada će moći da se razvede.

Moja Amerika su i Karlos Izkjerdo (Carlos Izquierdo) i Libia Lazkano (Libia Lazcano). Još pre 9 meseci u Srbiji, Google mi je stavio do znanja da dolazim u Denton gde je skoro 20 odsto stanovnika “latino”. Prva tzv. ”tex-mex“ večera u Dentonu samo je potvrdila moje očekivanje da ću u Dentonu neizbežno upoznati Meksikance. (Tex-mex su buritosi, takosi i ostala meksička jela. Nemaju nikakve veze sa Teksasom osim što ta država ubira porez od mnogobrojnih restorana.) Libia i Karlos razbili su jedinu predsrasudu koju sam imala pre dolaska u Ameriku. Nisu svi Meksikanci gradjevisnki radnici ili kućne pomoćnice. Na Univerzitet North Texas Libija (27) je stigla kao Fulbrajtov stipendista i nekadašnji novinar na državnoj televiziji. Razočarana amaterizmom u javnom servisu i ljuta “opsadom” komercijalnog, nekvalitetnog medijskog giganta Televise, Libija je odlučila da završi magistarske studije u Americi, a onda da sve od sebe da vrati kvalitetnu javnu televiziju u Meksiko. Karlos (27) u decembru postaje magistar na fakultetu za finansije i biznis. Jedan je od najboljih studenata. Opsednut je svojim pozivom, uživa da rešava matematičke probleme, prati kako se kreću akcije na berzi i pravi svoj portfolio. Neće se braniti, ako mu se ukaže prilika da ostane u Americi, ali to nije razlog zašto je otišao iz Meksika.

Amerika me je odvela i na Daleki istok i upoznala sa Tomoko iz Japana i Edmundom iz Koreje, ali me nije upoznala ni sa jednim Srbinom u dijaspori. Drago mi je što sam bar stanarinu plaćala Balkancu, tačnije amerikanizovanom Albancu, Rosu.

Moja Amerika su i Amerikanci. Profesori Ben i Melinda Levin, koji su mi svesrdno pomogli da završim svoj prvi dokumentarni film i koji su mi po dolasku u Denton dali nameštaj, šolje, šerpe i lonce i sve ostalo sto treba, a nemaš, kad udješ u potpuno prazan stan u zemlji koju ne poznaješ. Levinovi su me upoznali i sa čuvenim bendom iz Dentona “Brave Combo”, dobitnikom Gremi nagrade, i njihovom muzikom, koja uspeva ono što ni Amerika ni Evropska Unija ne mogu, da ujedini u različitosti.

Moja Amerika je i Majkl Raš (Michael Rasch) privatni profesor matematike, zavisnik o kompjuteru, kreiranju sajtova i igranju kompjuterskih igrica i vlasnik više od 800 CD-ova i 500 ploča. Njegova strast su šah i šunjanje po garažama u kojima se prodaje sve i svašta (garage sales). Majkl je magistrirao matematiku na Univerzitetu North Texas. Tokom 12 godina profesorske karijere imao je više od 200 studenata. Za manje od 10 sekundi u glavi može da pomnoži dva dvocifrena broja. Majkl može da pomeri samo jedan prst, diše uz pomoć respiratora, ima četiri tretmana dnevno da se ne bi ugušio, noću slabo spava jer ne može da se okrene, a i plaši se da mama neće čuti kad je zove. Majkl od rodjena ima muskularnu distrofiju i prema doktorskoj teoriji nije trebalo da doživi dvadesetu. Na Djurdjevdan 2007. Majkl je proslavio 40- ti rodjendan. Nema velike planove, prosto prepušta da se život desi.

Majkl meni nije držao časove matematike, ali me je naučio da igram šah i da nikada više ne kažem ne mogu.

I na kraju ja, Ana Veljkovic (26), rodjena i odrasla u Srbiji, diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka, od 2003. novinar na Televiziji B92. U avgustu prošle godine, kao stipendista Glasa Amerike, došla u Denton na Univerzitet North Texas. Iz Srbije nisam bežala, niti bežim iz Amerike. Uskoro odlazim iz zemlje mogućnosti inficirana željom da u njoj ostanem. Vraćam se u zemlju gde, bojim se, moja budućnost neće zavisiti od mene. Ipak, i ja imam svoju misiju, baš kao i moji “američki” heroji.

XS
SM
MD
LG