Povodom posete predsednika Srbije Borisa Tadiæa SAD, razgovarali smo sa urednikom vašingtonskog spoljnopolitièkog èasopisa ”National Interest” Dajmanom de Krnjeviæem-Miškoviæem, koji je, na pitanje našeg saradnika Branka Mikašinoviæa kakav uèinak Vašington oèekuje od predsednika Tadiæa u narednih 100 dana, rekao:
D.K.M.:Vašington ima opreène stavove o tom pitanju. S jedne strane, Vašington bi nesumnjivo želeo da Tadiæ preduzme energiène mere o nekim od spoljnopolièkih pitanja, posebno u pogledu saradnje Srbije sa Haškim tribunalom. U intreresu Vašingtona je da normalizuje odnose sa Srbijom što je pre moguæe, a to znaèi da se Ratko Mladiæ mora izruèiti. Nakon što se reši to pitanje, sledi moguænost ulaska u “Partnerstvo za mir,” a za pet-šet godina uèlanjenje u NATO. Time bi se fundamentalno i potpuno normalizovali odnosi Srbije sa SAD, odnosno sa Zapadom. S druge strane, SAD razumeju da popularnost i sposobnost Tadiæa da utièe na razvoj politièke situacije zavise i od njegovog uspeha na unutrašnjem planu. Posebno je važno da poène priliv investicija u Srbiju da bi se unapredila ekonomska situacija i smanjila nezaposlenost. To Tadiæ ne može da uèini direktno, pošto nije premijer, ali on svakako može da na politièkom i ekonomskom planu bude ambasador Srbije u svetu, što je parola koju je koristio u svojoj kampanji. U tom smislu, Vašington æe ga ohrabrivati na svaki moguæi naèin.
Glas Amerike:Da li bi predsednik Tadiæ mogao da ima probleme sa vladajuæom koalicijiom?
D.K.M.:U ovom momentu, niko nije zainteresovan da se održe izbori, što znaèi da uprkos ne tako toplim odnosima sa vladajuæom koalicijom, ti odnosi svakao neæe biti jednaki, i ne verujem da æe barem niz narednih meseci biti ozbiljnih razgovora o parlamentarnim izborimi. U neposrednoj buduænosti imaæemo period stabilnosti, pošto æe vladajuæa koalicija nastojati da povrati barem nešto od svoje ranije popularnosti nakon pobede Tadiæa i da izbegava politièku turbulenciju. Svakako je vladajuæa koalicija daleko zadovoljnija pobedom Tadiæa, a ne Nikoliæa. S druge strane, u interesu Tadiæa takodje nije da uzburkava politièku situaciju, jer je pred njim težak i nepopularan posao.
Glas Amerike:Da li æe izbor Borisa Tadiæa uticati na stav Beograda prema Kosovu i na koji naèin?
D.K.M.:Izborom Tadiæa pojaèava se pozicija i uticaj Srbije u pogledu Kosova i to iz dva razloga. Prvo, Tadiæ je izjavio da podržava plan vlade Srbije, odnosno takozvani “Beogradski plan” o dvostrukoj decentralizaciji Kosova. To pokazuje da u Srbiji postoji nacionalni konsenzus u vezi sa tim pitanjem, što je važno za Beograd, ako želi da bude uspešan i da ostvari svoje vitalne interese u toj pokrajini. Drugi razlog je da je Zapad, nakon izbora i broja glasova koji su dobili Tadiæ i Nikoliæ, shvatio da je Srbija stvarno odana vrednostima Zapada i evropskoj buduænosti. Politièarima na zapadu koji nisu bili naklonjeni Beogradu biæe veoma teško da od sada iznose validne argumente, pošto je medjunarodno pravo na strani Beograda, kao i tekuæi politièki momentum. Medjutim, Beogradu preostaje veliki posao koji treba odraditi. Srbija u tom smislu mora ostati aktivan i poželjan partner za pregovaraèkim stolom, kada razgovori poènu.
Glas Amerike:Šta bi predsednik Tadiæ mogao da uèini da bi zadovoljio zahteve medjunarodne zajednice u pogledu saradnje Beograda sa Haškim tribunalom?
D.K.M.:Dve stvari su jasne: prvo, da postoji politièki konsenzus medju svim demokratskim strankama, ukljuèujuæi Demokratsku stranku Srbije, da je u nacionalnom interesu da se Mladiæ pronadje i izruèi Hagu. Izborom Tadiæa intenziviraæe se nastojanja vlade Srbije da poène aktivno traganje za Mladiæem, da preseca kanale podrške, koje on možda i nema. Ja nisam siguran ni da li je Mladiæ u Srbiji ili nije. Medjutim, veoma je važno da Beograd pokaže da traga za Mladiæem, èak ako ne može da ga pronadje. Srbija mora da ubedi medjunarodnu zajednicu - ukljuèujuæi, ako je to uopšte moguæe, i gospodju del Ponte - da Srbija u potpunosti ispunjava svoje obaveze prema Haškom sudu. Ukoliko se to postigne, uklonio bi se veliki teret sa ledja te zemlje.