Praznik nezavisnosti danas se obeležava vatrometima, proslavama i izletima. Meðutim njegovo poreklo je istorijski znaèajno. Èetvrti jul oznaèava dan kada je, takozvani Kontinentalni Kongres davne 1776., svojio Povelju o nezavisnosti. Taj dokument, koji je napisao Tomas Džeferson, predstavlja formiranje SAD i poèetak kraja vladavine engleskog kralja Džordža Treæeg, nad 13 amerièkih kolonija. Kolonisti su bili nezadovoljni èinjenicom da su morali da plaæaju porez Britaniji, ali da nisu imali svoje predstavnike u britanskom Parlamentu, pa su odluèili da formiraju novu državu. Vejn Mogulniki je direktor za komunikacije u Montièelu, Džefersonovom domu koji je sada pretvoren u muzej, u mestu Šarlotsvil, u državi Virdžiniji.
«Povelja, koja je objavljena 4. jula 1776. u Filadelfiji, pružila je filozofsku i politièku osnovu za pobunu, ako tako može da se kaže, a èlanovi Kontinentalnog Kongresa koji su je potpisali, smatrali su to raðanjem nove nacije, što je bila tema oko koje su kolonisti mogli da se okupe. Oni se nisu pobunili protiv Britanije samo zbog malih problema, veæ su imali cilj da steknu potpunu nezavisnost od Kralja. Zato su oni taj dan smatrali roðendanom republike i tako se i danas proslavlja.»
Ovogodišnja proslava 4. jula u muzeju Montièelo, protekla je na isti naèin kao i sve u proteklih 40 godina – 75 imigranata je u njemu položilo zakletvu povodom dobijanja amerièkog državljanstva. Jedan od njih je i Mehdi Akbarzadeh, koji u SAD živi veæ 31 godinu i koji veruje da æe mu amerièko državljanstvo pomoæi po više osnova.
«Mislim da æu imati više slobode u izboru novog zanimanja, kao i slobodu govora u SAD. Èinjenica da æu moæi da glasam je jako, jako znaèajna i veoma, veoma važna za mene.»
Još jedan uèesnik sveèanosti je Vesna Todoroviæ, koja je sa svojim suprugom pre 18 godina emigrirala iz Jugoslavije, kako bi nastavila nauènu karijeru. Ona ukazuje da su ona i suprug sreæni što postaju amerièki državljani.
«Ova zemlja nam je omoguæila da sanjamo i da dodirnemo nebo, da postignemo sve ciljeve u nauènoj karijeri i još uvek guramo, ali je to predivno iskustvo.»
Na sveèanosti u Montièelu uèestvovala je i Ana Marija Sikardi, iz Venecuele. Ona u SAD boravi veæ 8 godina i sa radošæu je doèekala priliku da postane državljanka.
«SAD su mi pružile brojne nove moguænosti kakve ne bih imala u svojoj zemlji, a pred mojim æerkama stoji još više moguænosti. Moja starija æerka je na koledžu, gde studira biologiju mora. Moja mlaða je još u srednjoj školi. Mi puno radimo, ali pred nama su moguænosti, naèin života ovde u SAD je zaista neverovatan.»
4. jul je dan koji podjednako slave novo-primljeni državljani, kao i oni koji su se ovde rodili. Praznik se u glavnom gradu, Vašingtonu, obeležava jednom od najveæih proslava u zemlji, uz parade, vatromete, koncert nacionalnog simfonijskog orkestra, kao i brojne druge muzièke dogaðaje. Gledaoce privlaèi i festival narodnih radinosti, koji se održava na nacionalnom travnjaku, ovde u Vašingtonu, a koji je ove godine je posveæen kulturi Haitija, muzici Latinske Amerike, kao i primorskim zajednicama duž severo-istoène obale SAD. Posetioci su, takoðe, dobro došli ako žele da uèestvuju u sveèanostima. Vladka Smrèkova, iz Èeške republike, boravi tokom leta u Vašingtonu gde radi kao deèija negovateljica. Ona ukazuje da je o istorijskom znaèaju ovog praznika uèila u školi.
«Pošto je to dan nezavisnosti, svi Amerikanci su slobodni, tada su dobili slobodu i zato je ovaj datum tako znaèajn.»
Zbog toga – bez obzira da li ste samo u poseti, ili ste naturalizovani Amerikanac, ili ste se rodili ovde – 4. jul je praznik za sve. A to je ideja koju bi Tomas Džeferson, autor Povelje o nezavisnoti, pozdravio.