Pauel je posebno ukazao na neophodnost saradnje država iz kojih dolaze trafikovane osobe i takozvanih država destinacija i dodao da je iskorijenjivanje trgovine ljudima, kao jedan od prioriteta administracije predsjednika Buša – zbog povezanosti trafikinga sa meðunarodnim organizovanim kriminalom, širenjem SIDE i drugih zaraznih bolesti i – naroèito – finansiranjem terorizma.
“Jasno je da se to zlo ne može iskorijeniti za jedan dan, ali imamo razloga da budemo optimisti. Ostvaren je veliki napredak tokom proteklih godina, rekao je Pauel i posebno napomenuo države koje su iz najkritiènije, treæe kategorije države, prebaèene u drugu kategorijiu – država koje ne ispunjavaju minimum standarda u borbi protiv trafikinga, ali preduzimaju aktivnosti da unaprijede borbu protiv trgovine ljudima.”
Za razliku od prethodnih izvještaja o trafikingu u svijetu, u ovogodišnjem je jedan broj zemalja iz druge kategorije stavljen na takozvanu voè listu –na kojoj su – kako je objasnio pauelov pomoænik za borbu protiv trafikinga, ambasador Džon Miler - države u kojima se poveæava broj sluèajeva trafikinga i koje nisu pružile jasne dokaze o borbi protiv trgovine ljudima.
U toj kategoriji su i Srbija i Crna Gora. Vlasti državne zajednice, kako je ocijenjeno ne ispunjavaju minimum standarda u borbi protiv trafikinga, dok vlade republika èlanica ne sprovode zajednièke antitrafiking inicijative. Stoga je situacija u Srbiji i Crnoj Gori posmatrana odvojeno. Crnogorske vlasti nisu sprovele sudski postupak protiv bivšeg zamjenika državnog tužioca u – kako se navodi – “dobro poznatom sluèaju” - Moldavke S.È., èime je narušeno povjerenjenje domaæih i meðunarodnih institucija.
Vlada u Podgorici je potom preduzela mjere na poboljšanju imidža, meðu kojima se naglašavaju poboljšanje zakona i hapšenje Dilavera Bojkua. Podgorici, Stejt Dipartment preporuèuje transparentnost u anti-trafiking aktivnostima i ukljuèenje posmatraèa na svim nivoima kako bi se pratila moguæa umiješanost državnih službenika. Od vlade Srbije oèekuje se da organima reda omoguæi sprovoðenje kvalitetnijih istraga, poveæa kazne za trgovce ljudima i obezbijedi kvalitetniji program zaštite svjedoka. Kosovo, koje je – kako se kaže – tehnièki – dio Srbije i Crne Gore, koji pod upravom UN èeka na konaèan status, okarakterisano je kao izvor, tranzitno podruèje, a istovremeno i destinacija trafikovanioh osoba.