Linkovi

Džon Zavales “Mislim  da su razgovori u Beèu bili razoèaravajuæi“ - 2003-10-24


Kako iz vašingtonske perspektive nezavisni politièki analitièar, Džon Zavales sagledava beèki dijalog Beograd-Priština i sanse za dalje pregovore. U razgovoru sa našim kolegom, Brankom Mikašinoviæem, Zavales je rekao:

“Mislim da su razgovori u Beèu bili razoèaravajuæi, èak u svetlu ogranièenih oèekivanja. Imate neke pozitivne izjave da su pregovori prvi korak u dugom pregovaraèkom procesu, da su se konaèno dve strane našle za pregovaraèkim stolom, uz ohrabrujuæu najavu da je postignuta saglasnost o razmatranju nekih tehnièkih pitanja. Najveæi problem se odslikava u èinjenici da je pregovorima prisustvovala nepotpuna delegacija kosovskih Albanaca. Takodje je primeæeno odsustvo srpskog i turskog predstavnika u kosovskoj delegaciji. Interesantno je ukazati na izjavu Lerija Rosina, jednog od pomocnika državnog sekretara u evro-azijskom odeljenju, koji je svojevremeno bio šef amerièke kancelarije u Prištini, a koji je, nakon razgovora, okarakterisao kosovsku delegaciju kao nekonstruktivnu i izrazio razoèarenje zbog njenog stava. Kao èovek koji je radio za amerièku vladu više od deset godina, moram reæi da su u veæini sluèajeva izjave amerièkih zvaniènika na položaju Rosina obièno veoma uzdržane i pažljive, bez pripisivanja krivice bilo kojoj strani. Èinjenica da je Rosin dao takvu izjavu --javno-- meni ukazuje da su njegove misli i stav državnog sekretarijata verovanto èak i oštriji, što je veoma znaèajno, u svetlu donedavne veoma jake podrške amerièke politike kosovskim Albancima, na koju oni i dalje raèunaju. Stav kosovskih Albanaca mogao bi na odredjen naèin da utièe na razmišljanje Harija Hokerija i teško je zamisliti da bi on došao do zakljuèka da bi ovakva kosovska vlada bila u stanju da upravlja, recimo, nekom nezavisnom državom, ili da se na nju prenesu dalja ovlašæenja Ujedinjenih nacija. Kosovski Albanci greše ako misle da æe im medjunarodna zajednica podariti nezavisnost bez bilaterlanih razgovora sa Srbijom i Crnom Gorom. Istovremeno, èvrstorukaški Albanci se nadaju da æe nasiljem osujetiti povratak srpskih izbeglica i drugih, stvoriti monoetnièkodruštvo i time ojaèati svoju pregovaracku poziciju“.

Kakve korake bi medjunarodna zajednica trebalo da preduzme da bi pregovori bili produktivniji?

“Medjunarodna zejednica, odnosno UNMIK æe, dugoroènije gledano, morati da rešava neka pitanje na konstruktivan naèin da bi buduæi pregovori bili produktivni. Prvo, UNMIK bi trebalo da odluèno kaže vodjstvu kosovskih Albanca da medjunarodna zajednica neæe uzeti u obzir moguænost nezavisnosti ili bilo koje drugo rešenje bez ozbiljnih bilateralnih razgovara sa Beogradom, i da unilateralne deklaracije nisu prihvatljive. Ishod pregovora mora biti prihvatljiv i za Srbiju i Crnu Goru. Time bi se istovremeno uputila poruka da medjunarodna zajednica neæe tolerisati unilateralnu secesiju u Makedoniji ili Preševskoj dolini. Drugo, Hokeri bi trebalo da zahteva da izbarani kosovski lideri preduzmu odgovorne akcije u rešavanju pitanja etnièkog nasilja, da ga snažno osude i poboljšaju bezbednosnu situaciju. Na Bliskom istoku, na primer, SAD i druge zemlje spremno okrivljuju Jasera Arafata i palestinsku upravu kada se poèine teroristièki akti protiv Izraela, stoga nema razloga da se za sliène postupke snažno ne osude i lideri kosovskih Albanca. Treæe, važno je da UNMIK jasno i javno napravi razliku medju pojedinaènim èlanovima vodjstva kosovskih Albanca na osnovu njihovih akcija. Oni koji osudjuju nasilje i koji su spremni na ozbiljne pregovore sa Beogradom, zaslužuju podršku i suprotno, one koji vrše opstrukcije trebalo bi marginalizozvati i javno kritikovati. Èetvrto, nužno je da se UNMIK i KAFOR pozabave pitanjem prikupljanja i konfiskovanja oružja. Postoje procene da na Kosovu ima 300 hiljada do 500 hiljada komada ilegalnog oružja. Nedavni krajni rok za prikupljanje oružja je prošao, a da nikakvo oružje nije predato. Peto i poslednje, treba konaèno uputiti poruku u vezi sa Kosovskim zaštitnim korpusom. Poèetak mandata novog administratora na Kosovu, Holkerija, dobra je prilika da se javno kaže da korpus nece postati buduæa vojska Kosova. Sva oprema i obuka korpusa treblao bi da bude usredsredjena na humanitarne aktivnosti i civilnu zaštitu. Takodje bi trebalo da se smanji naoružanje i broj pripadnika korpusa. Istovremeno je potrebno agresivnije sprovesti istragu o tvrdnajma da su neki pripadnici Kosovskog zaštitnog korpusa uèestvovali u akcijama i nasilju na Kosovu i u Preševskoj dolini. Vreme je da medjunarodna zajednica shvati duboku podeljenost izmedju srpske i albanska strane i da, pre nove rudne razgovora poèetkom iduæe godine, jasno staviti do znanja sta oèekuje od obe strane, posebno albanske“.

*

XS
SM
MD
LG