Pre oko dva miliona godina, predstavnici ljudske vrste napustili su svoju otadžbinu Afriku i proširili se prostranstvima Evroazije. Sve do kraja sedamdesetih godina prošlog veka nauènici su smatrali te nomade pripadnicima vrste Homo erektus, dvonožnih biæa koja su koristila kamene alatke i za koja se smatra da su neposredni preci današnjih ljudi. Medjutim, neki antropolozi smatraju da su ostaci Homo erektusa, nadjeni u Kini i na Javi, razlièiti od onih nadjenih na afrièkom tlu i u Gruziji. Oni veruju da afrièki i gruzijski fosili pripadaju vrsti koju nazivaju Homo ergaster, koja je evoluirala u današnje ljude, dok je azijski Homo erektus izumro. Drugi se ne slažu sa tim, poput postdiplomca Henrija Džilberta, sa Univerziteta države Kalifornija, u Berkliju. On kaže da su fizièke razlike medju fosilima rezultat evolucije Homo erektusa:
”Poredili smo ranog afrièkog Homo erektusa, ili Homo ergastera - kako ga neki nazivaju, sa kasnim azijskim Homo erektusom. Mnogi su uoèili brojne razlike izmedju tih fosila i izneli teoriju da je možda došlo do nekog dubokog rascepa i da se populacija koja je emigrirala iz Afrike našla izolovana od Homo erektusa i razvila se u posebnu vrstu.“
Henri Džilbert i drugi amerièki i etiopski nauènici tome suprotstavljaju svoje otkriæe delimièno uništenog temena lobanje, u podruèju bogatom fosilima, 225 kilometara severoistoèno od Adis Abebe. U izveštaju objavljenom u èasopisu ”Nejèer,“ oni kažu da je njena anatomija ista kao kod azijskog Homo erektusa, što nagoveštava da se radi o istoj vrsti raširenoj po velikom prostranstvu:
”Uporedjivali smo ostatke iz kasnoazijskog i kasnoafrièkog perioda i ustanovili znatne sliènosti. Iznenada, te duboke razlike izmedju azijskih i afrièkih fosila kao da su se izgubile.“
Drugi antropolozi i dalje su sumnjièavi:
”Interesantno je da su oni uzeli brojne fosile iz perioda od preko milion i po godina, koji imaju veoma razlièitu morfologiju, i sve ih strpali u jednu vrstu.“
Kenet Moubrej, iz Amerièkog prirodnjaèkog muzeja u Njujorku, kaže da su fizièke sliènosti izmedju fosila koji pripadaju dvema razlièitim vrstama isuviše beznaèajne da bi poduprle teoriju o jednoj vrsti.
”Morfologija je toliko razlièita u obliku i velièini podruèja oènog luka, oko oèiju i oko nosne šupljine, kao i u obliku i velièini lobanje, da je prosto nezamislivo da bi mogli da pripadaju istoj vrsti.“
Ova polemika nadovezuje se na debatu koja se vodi još od sedamdesetih godina prošlog veka, kada su nove analitièke metode omoguæile nauènicima da sve preciznije ocenjuju osobine primitivnih ljudi. Problem je u tome, kaže Henri Džilbert, što na raspolaganju imamo jako malo fosila:
”Pedeset temena lobanja za period od par miliona godina ne predstavljaju baš tako veliki uzorak.“
Sa tim se slaže i Kenet Moubrej:
”Postoji nedostatak fosilnog materijala iz perioda od pre milion godina do pre 500 hiljada godina.“
Ali, èak i sa tako siromašnim ostacima nauènici pokušavaju da precizno odrede ko su bili naši preci. Henri Džilbert kaže da bi nauènici voleli da pronadju ostatke neke veæe grupe Homo erektusa, na jednom mestu, kako bi preciznije ustanovili varijacije unutar te vrste. To je veliko pitanje, kaže on, koliko se varijacija može oèekivati unutar jedne vrste, a koliko je potrebno da se ustanovi postojanje posebne vrste.