Nastavnik Hazbi Loku bio je živi svjedok smaknuæa dvadesetak njegovh suseljana od strane srpske policje i vojske na brdu iznad sela, 24. marta 1999. godine. Vidno potrešen svjedok je isprièao prièu o paljenju sela, rušenju kuæa, transportovanju žena i djece i egzekuciji grupe od dvadesetak zarobljenih muškaraca.
Prema svjedoèenju Lokua, pakao u selu Kotline desio se 24. marta. Pripadnici srpske vojske i policije su najprije granatirali selo Kotlina u blizini Kaèanika, da bi potom ušli u selo koje su muškarci veæ bili djelimièno napustili. Iz kuæa su odvajani žene i djeca od preostalih muškaraca da bi kasnije istoga dana vojnim kamionima bili prevezli prema Kaèaniku odnosno Makedoniji. Preživjeli muškarci su sami izbjegli kroz šume, a najgore je prema Lokuu prošla grupa od dvadesetak seljana koje su srpski vojnici i policajci zarobili na padini obližnjeg brda i bacilli ih najprije u dva suva bunara.
”Kasnije sam èuo eksplozije i vidio dim i znao sam da od njih više ništa nema,“ rekao je svjedok Hazbi Loku.
Na kraju sudjenja održana je i kraæa rasprava o takozvanim pismenim izjavama svjedoka. Miloševiæ je iskoristio svojih deset minuta da optuži sud i tužilaštvo da mu oduzimaju pravo na odbranu. Na upit sudije Lintona Robinsona da li bi pod odredjenim uslovima ipak prihvatio pismene izjave kao svjedoèenja, Miloševiæ je rekao da nema kompromisa o svjedocima koje je nazvao nevidljivim, tražeæi da svi svjedoci Tužilaštva uživo svjedoèe pred sudom kako bi on mogao unakrsno da ih ispita.
Odluku o zahtjevu Tužilastva o pismenim svjedoèenjima, koja je obrazložena uštedom u vremenu, sud æe donijeti naknadno.