Linkovi

Rusi ponovo u Kabulu - 2001-12-06


Èovek ne oèekuje da unutar diplomatskog kompleksa vidi koze i ovce, ali ruska ambasada u Kabulu nije obièno mesto. Tokom proteklih pet godina, ovaj ogromni kompleks sa stambenim soliterima bio je dom za više od tri hiljade izbeglica, uglavnom iz ravnice Šamoli severno od Kabula. Pre nekoliko dana, èula se vest unutar kompleksa da su se Rusi vratili i da žele nazad svoju ambasadu. Panikom obuzeta Nina, 32-godišnja majka èetvoro dece, kaže da njena porodica neæe preživeti, ako im bude reèeno da napuste ovaj kompleks.

Pre èetiri godine Taliban je ubio mog muža i spalio našu kuæu u ravnici Šomoli, kaže Nina i dodaje: Taliban je zatim primorao mene da dodjem ovde sa decom. Ona istièe da nema kuæu u koju bi se vratila.

Nina živi u jednom od tri kompleksa apartmana odredjena za udovice. Poput svih ostalih zgrada u kompleksu, njena kuæa nije ništa više do jedna prazna soba unutar betonske strukture koja se ruši. Ona deli sobu sa još èetiri udovice i njihovom decom. Soba nema struje, nema tekuæe vode i nema grejanja. Prošle godine, Ninin dvogodišnji sin je pao sa balkona na èetvrtom spratu i poginuo. Ona kaže da mnoga deca umiru ovde svake godine u takvim nesreænim sluèajevima. Žene su jednostavno poèele da prihvataju kao božiju volju. Medjutim, uprkos opasnostima i izuzetnim teškoæama, Nina misli da je krov nad glavom još uvek bolje no smrzavati se na ulicama Kabula. Ona kaže kako se nada da æe Rusi pokazati sažaljenje i dopustiti joj da ostane.

Trinaestogodišnji Fajez kaže da takodje nema gde da ode:

Pre tri godine on je postao glava porodice pošto mu je Taliban ubio oca i starijeg brata. Izdržava majku proseæi i èisteæi cipele. Medjutim, Fajez kaže da ne može sebi da priušti kuæu u kojoj bi svi živeli zajedno. Jedan od seoskih starešina koji živi u tom kompleksu, Amid Dula, kaže da su ljudi duboko zabrinuti oko toga šta æe se dogoditi sa njima. On primeæuje da mnogi nisu zaboravili desetogodišnju okupaciju Avganistana osamdesetih godina i dodaje da bi Rusi trebalo da preuzmu izvesnu dozu odgovornosti za muke siromašnih Avganistanaca.

”Kad su Rusi izvršili invaziju na Avganistan doneli su rat i nejednakost u ovu zemlju, kaže Dula. Poslednja stvar koju bi Rusi trebalo da urade je da uzrokuju nove patnje.“

Medjutim, s druge strane grada ima Avganistanaca koji su poželeli dobrodošlicu Rusima otvorenih ruku. Stotine ljudi stajale su u redu ispred ruske poljske bolnice koju je podigla ruski vojnici. Poslati u Kabul od strane ruskog Ministarstva za vanredne situacije, ruski zdravstveni radnici pregledaju ljude i dele lekove za do dve stotine ljudi dnevno. U gradu u kojem praktièno nema zdravstvene nege, mnogi oèajnièki bolesni ljudi, poput 28 godisnje Soraje, vide ruske zdravstvene radnike kao poslednju nadu za izleèenje.

”Moram nešto da preduzmem ili æu izgubiti sve. Èula sam za te Ruse koji imaju kliniku ili nešto slièno tome i došla ovde.“

Rusi ne iznose javne komentare novinarima, ali prisustvo teško naoružanih èuvara oko poljske bolnice odražava njihovu nervozu što su ponovo medju Avganistancima, koji su se deset godina borili protiv moæne sovjetske armije i pobedili je. Ruski èuvar se naginje i tiho kaže: ”Nadam se da Avganistanci znaju da smo ovog puta došli raširenih ruku i u prijateljskom raspoloženju. Ukoliko to ne veruju, svi smo u velikoj nevolji.“

XS
SM
MD
LG