Naučnike je dugo mučilo pitanje kako gušteri iz familije ”geko“ mogu da trčkaraju po tavanici glatkoj kao staklo, a da ne padnu, iako nemaju za šta da zakače svoje kandžice.
Posle mnogo godina eksperimentisanja, uz napredak drugih grana tehnologije, ustanovljena je zapanjujuća činjenica. Gekovi prstići pokriveni su mikroskopski finim čekinjama, čiji krajevi su podeljeni u još tanja vlakna - toliko tanka da njihovi krajevi stvaraju molekularne veze sa bilo kakvom površinom sa kojom dodju u dodir. Ta pojava sada će možda biti primenjena za proizvodnju memorijskih čipova. Ugljenične nanocevčice su još tanje od gekovih vlakana i 200 puta lepljivije od njih. Naučnici su sada smislili kako da na tom principu konstruišu memorijske čipove. Zamislite minijaturni mostić od jedne nanocevčice izmedju dva električna kontakta. Pod uticajem električne struje mostić može u sredini da se savije i momentalno se prilepi za treći kontakt. Promena polariteta dovodi do suprotnog efekta. Tajna je u brzini ostvarenja kontakta - manje od jednog milionitog dela sekunde. Sve to zajedno nagoveštava proizvodnju nove generacije nanočipova, sa ekstremno velikom gustinom tranzistora po jedinici površine i sa znatno boljim temepaturnim karakteristikama. U praktičnom smislu to bi moglo da znači kućni kompjuter čiji operativni sistem se podigne trenutno, onog trenutka kada ga uključite. O drugim prednostima i da ne govorimo.