Linkovi

Lokalne životinje i biljke u Pustinjskom muzeju u Arizoni


Pustinjski muzej Arizona – Sonora u Tusonu u Arizoni, razlikuje se od svih muzeja na svetu. On je zoološki vrt, botanička bašta i istraživački centar – u jednom. Najveći deo muzejskog prostora je otvoren i u njemu se prikazuju biljke i životinje koje žive u Sonorskoj pustinji koja zahvata delove Arizone, Kalifornije i Meksika. Životinje deluju kao da su u prirodi, ali je većina ograđena od posetilaca često nevidljivim pregradama.

Planinski lav je najveća mačka u Severnoj Americi. Usamljena i noćna životinja, koja se ne viđa često u prirodi. Ali, u Pustinjskom muzeju Arizona – Sonora, deluje kao da je u svom prirodnom okruženju, a ne na izložbi. Ovaj kanjon koji izgleda kao pravi, napravljen je od montažnih elemenata načinjenih od betona i metalne armature. Duž staza dugih tri kilometra, može se videti više od 300 životinjskih vrsta i 1200 vrsta biljaka. Među njima je i ugroženi meksički vuk i džinovski saguaro kaktus. Posetioci imaju utisak da idu kroz pustinju okruženi domaćim biljkama i životinjama. Direktor izložbi je Kreg Ivanji.

Region Sonorske pustinje je veoma specifičan. To je najbujnija pustinja na planeti. Umesto da smo u nekom urbanom okruženju, utopili smo se u pustinju koju prikazujemo.“

U muzej dolazi više od pola miliona posetilaca godišnje. Ova žena je iz Kanade.

Mislim da je ovo sasvim fantastično. Izgleda potpuno prirodno, a ovoliku raznovrsnost nikada nisam videla.“

U Arizoni ima mnogo kojota. Ovaj izgleda kao da je na otvorenom prostoru, a ne iza žičane ograde.

Sve izložbe su ograđene preprekama, jarcima, žičanim ogradama, vrlo često barijerama koje posetioci teško primete.“

Pojedini eksponati mogu da se gledaju iz staklene kabine, kao ovaj prerijski pas. To zapravo i nije pas, nego glodar koji živi u podzemnim tunelima. Među eksponatima je i bobket, zatim stvorenje koje liči na prase zvano „dževelina“ i crni medved, jedina vrsta medveda u Arizoni.

Izložene su i karakteristične pustinjske vrste kao što su škorpije i zmije, kao i one koje žive u vodi, kao što su žabe ili vidre, koje prave jazbine ispod kamenja i balvana. Ptice su svugde uokolo, i u kavezima i u prirodi. Svakog dana se priređuju demonstracije da bi se videlo kako grabljivice hvataju plen. Ptice kao što je haris soko mogu da odlete gde god hoće, ali su izdresirane da se vrate po hranu. Dreser ptica Dilon Horger kaže da ptice ne odlaze odatle, jer smatraju Pustinjski muzej svojom teritorijom.

„Hoće da nam se vrate, hoće da se vrate u svoje prostore i provedu noć u sigurnosti, u bezbednom prostoru u kojem znaju da će dobiti hranu i vodu i sklonište.“

Kreg Ivanji se nada da će Pustinjski muzej inspirisati ljude da štite Sonorsku pustinju.

Svi oni shvate koje vrste biljaka i životinja opstaju u okolini i nadajmo se da će im to probuditi želju da ih očuvaju.“

XS
SM
MD
LG