Predsednik Instituta za versku i javnu politiku, Džozef Griboski,
osvrnuo se u razgovoru za "Glas Amerike" na situaciju u
Avganistanu, Iranu i Pakistanu - zemljama koje u međunarodnoj politici
dobijaju sve veći prioritet, kao i na američko-ruske odnose.
Griboski:
“SAD nisu postigle značajniji progres u Avganistanu ili Pakistanu,
jednom otvorenom, a drugom latentnom žarištu sukoba. Prema izveštaju
generala Mekristala, u Avganistanu su potrebne dodatne trupe da bi se
samo održala stabilnost, da ne govorimo o borbi protiv Talibana i
al-Kaide, i o kontroverznim predsedničkim izborima. To znači da će
takva situacija zahtevati ne samo naše dalje vojno prisustvo, već i
izgradnju institucija i struktura za podsticanje građana da steknu
poverenje u njih. Što se tiče Irana, Obamina administracija nema jasan
pristup iranskom problemu, uprkos problematičnom izboru predsednika
Ahmedinedžada. Aktivnosti tamošnje opozicije nekima izgledaju kao
preteča tihoj revoluciji, dok je američka administracija umesto da
pomogne ta nastojanja previše rezervisano i diplomatski reagovala na
predsedničke izbore u toj zemlji. Kako je sada otkriveno da Iran ima
još jedno postrojenje za obogaćivanje uranijuma, SAD bi trebalo da
preduzmu oštrije mere, jer sankcije neće biti dovoljne. I najzad, u
Pakistanu imate predsednika koji se smatra korumpiranim i nedovoljno
efikasnim, pa se očekuje da će se situacija u toj zemlji pogoršavati i
na političkom i ekonomskom planu”.
Glas Amerike: Koje opcije stoje pred SAD u pogledu iranskog pitanja?
Griboski:
“Važno je shvatiti da u odnosima sa Iranom nije u pitanju samo jedna
opcija. Ako Obamina administracija misli da su jedine opcije sankcije
ili vojni agnažman, to ograničava mogućnosti za uspešno delovanje. Mi
možemo da održavamo odnose sa Iranom i dok je pod sankcijama, možemo
istovremeno da jačamo međunarodnu koaliciju protiv te zemlje, da
podržimo i ohrabrujemo demokratske i opozicione pokrete, itd. Mislim da
je u ovom momentu važno podržati opozicione grupe. Znamo na osnovu
iskustva u Iraku da revolucije uvezene spolja obično nisu uspešne, pa
stoga treba podržati aktivnosti opozicije na terenu, kakve postoje u
sadašnjoj situaciji u Iranu”.
Glas Amerike: Kako biste definisali najnoviji razvoj odnosa SAD-Rusija i da li vidite Rusiju kao zapadnog partnera?
Griboski:
“Predsednik Medvedev i premijer Putin vide Rusiju kao zapadnog
partnera, a tako je vidi i Bela kuća. Rusija, međutim, nije partner;
ona ima svoje interese; ona recimo prodaje oružje Iranu i podržava neke
akcije koje su u direktnoj suprotnosti sa američkim interesima, mada u
nekim zemljama sarađuje, kao što je Avganistan. Problem je u tome što
administracija nije sasvim odredjena i čvrsta u svom stavu prema
Moskvi. Obama je odustao od izgradnje raketnog sistema u Poljskoj i
Češkoj Republici i nada se podršci Rusije u pogledu Irana, Avganistana
i situacije na Bliskom istoku. Optimalna saradnja dve države
najverovatnije će se razvijati u oblasti borbe protiv terorizma”.