Linkovi

Alarmantan porast stope gojaznosti u SAD


Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, više od milijarde stanovnika naše planete ima preveliku težinu, a 400 miliona pati od ozbiljne gojaznosti. Dve trećine odraslih Amerikanaca sada ima preveliku težinu ili pati od gojaznosti. Nadležni za zdravlje u Sjedinjenim Državama su toliko alarmirani, da traže održavanje konferencije posvećene gojaznosti u Americi.

Džo Čiti
se borila sa težinom gotovo celog života.

Kada ste kao žena debeli, depresivni ste. To vas emocionalno pogađa.“

Džo Čiti je je počela da vežba... i izgubila 18 kilograma. Novo istraživanje pokazuje da gojaznost košta Sjedinjene Države 147 milijardi dolara godišnje, ili 1400 dolara godišnje više za gojaznu osobu, nego za osobu normalne težine. To ukazuje istraživanje koje su finansirali američki Centri za kontrolu bolesti. Ono što utiče na te cene su lekovi za bolesti povezane sa gojaznošću, kao što je dijabetes, koji se dobijaju na recept. Istraživanje je vodio stručnjak za ekonomiju zdravlja, Erik Finkelstajn.

„Jedini način da se pokažu stvarne uštede u izdacima za zdravlje u budućnosti, jeste da se smanji prevelika gojaznost i s njom povezani zdravstveni problemi.“

Finkelstajn kaže da nije alarmantan samo broj Amerikanaca koji premašuju kapacitet kućne vage, nego brzina kojom se to događa. On dodaje da gojaznost pogađa sve rasne i nacionalne grupacije, bogate i siromašne i, što je najdramatičnije, američku decu. Dvadeset odsto dece je gojazno ili preterano teško. S obzirom da se hrana svugde pravi tako da vam pocuri voda na usta, Tomas Friden, direktor Centara za kontrolu bolesti, kaže da je povećanje težine teško sprečiti.

„Ako se krećete u pravcu u kojem danas idu i ostali u Americi, završićete tako što ćete dobiti preveliku težinu ili postati gojazni. To nije posledica genetske promene. Ono što se menja je životna sredina.“

Doktor Friden kaže da Amerikanci dnevno unose 250 kalorija više nego pre 20 godina. On ističe da je porast stope gojaznosti najveći pojedinačni uzročnik nacionalne epidemije dijabetesa. Da bi pomogli u borbi protiv krize gojaznosti, stručnjaci za javno zdravlje su razgovarali i o potrebi menjanja navika – promovisanjem vežbanja i zdrave ishrane. Federalna pomoć će se davati lokalnim zajednicama da bi se prodavnice podstakle da nude više sveže robe u siromašnijim susedstvima i obezbeđuju više voća i povrća za školske obroke. Finkelstajn kaže da visokokalorična i niskohranljiva hrana košta manje od voća i povrća, zbog čega je teško održavati zdravu ishranu, a s obzirom da ljudi više koriste tehnologiju, manje se kreću. Što se tiče Džo Čiti, ona je i dalje zadovoljna postignutim promenama.

„Osećam se sjajno. Kao da sam druga osoba.“

Još samo kada bi nadležni za javno zdravlje mogli da upakuju ovo oduševljenje u flašice i svima ga podele - kašičicom.

XS
SM
MD
LG