Britanski general, ser Džon Mekol, zamenik glavnokomandujućeg snaga NATO-a za Evropu, nedavno je u Vašingtonu govorio o teškoćama saradnje Evropske unije i Severnoatlantskog saveza na Kosovu i u Avganistanu.
General Džon Mekol govorio je na skupu organizovanom pod
pokroviteljstvom Evropske komisije i privatne grupe Savet za
spoljnopolitičke odnose. Prema rečima britanskog generala, NATO i
Evropska unija godinama govore o potrebi unapređenja saradnje, ali bez
većeg rezultata.
„Predsedavajući
Evropske unije, koji se svakih šest meseci menja, na dnevni red
organizacije po pravilu na prvo ili drugo mesto po važnosti stavlja
saradnju sa NATO-om. Tu potrebu često pominje i generalni sekretar
NATO-a, koji takođe govori o nužnosti zajedničkog rada, a ne međusobnog
takmičenja i o korišćenju sredstava bez rasipanja“.
Međutim, zvaničan dogovor o tome još uvek nije postignut, kaže general Mekol.
„Jedan
od problema koji ometaju dogovor je to što mnogi te dve organizacije ne
smatraju komplementarnim. NATO je isključivo vojni savez, dok Evropa
stvara ekonomsko-političku uniju sa širokim spektrom „oruđa“,
uključujući bezbednosne snage. Mnogi ukazuju na opasnost od dupliranja
poslova, budžeta, institucija pa i snaga bezbednosti“.
Odsustvo formalnog sporazuma o saradnji dve organizacije stvara niz
praktičnih problema, na primer na Kosovu i u Avganistanu, kaže general
Mekol.
„NATO
i Evropska unija rade u istom operativnom prostoru, na Kosovu i u
Avganistanu, obavljajući odvojene funkcije. U oba slučaja NATO igra
vojno-bezbednosnu ulogu, dok Evropska unija vodi civilnu upravu i
obavlja policijske zadatke. Na Kosovu to znači razvoj vladavine
zakona, pravosuđa i policije, dok se u Avganistanu to odnosi na obuku i
nadzor policijskih snaga. Logično bi bilo da NATO i EU koordiniraju
svoje zadatke, pogotovo kad su mnoge zemlje koje učestvuju u tim
misijama članice i jedne i druge organizacije. Međutim, takva saradnja
je gotovo nemoguća“.
Glavni razlog je, kaže general
Mekol, to što nisu sve članice Evropske unije i članice NATO-a.
Posebnu teškoću stvaraju napeti odnosi između Turske, koja je u NATO-u,
ali ne i u Evropskoj uniji, i Kipra, koji nije član alijanse, ali je
grčki deo tog ostrva član evropskog bloka.
„Zbog
takve situacije NATO ne može da prosleđuje bezbednosne informacije
Evropskoj uniji. To maksimalno koči izradu procedure prema kojoj bi
dve organizacije mogle da usklade rad u istom području u kojem se
nalaze. Uzmimo za primer Kosovo. U slučaju izbijanja demonstracija,
trebalo bi prvo da reaguje kosovska policija. Ako bi došlo do
eskalacije bila bi potrebna intervencija EULEKSA, dok K-FOR nastupa u
slučaju da nemiri izmaknu kontroli. Međutim, o tome ne postoji nikakav
zvaničan aranžman između EULEKSA i K-FOR-a. Njihova zajednička akcija
zavisi od dobrih odnosa NATO i evropskih komandanata na terenu, koji se
dogovaraju na neformalnim sastancima, bez dnevnog reda i vođenja
zapisnika“.
U Avganistanu, Evropska policijska misija do
danas nije uspela da potpiše memorandum o razumevanju sa NATO-om, čija
misija broji oko 36.000 vojnika u međunarodnim snagama za
stabilizaciju.
„Umesto
nekog sveobuhvatnog sporazuma, Evropska unija je prinuđena da poptisuje
pojedinačne sporazume sa 14 zemalja koje učestvuju u radu NATO-vih
timova za rekonstrukciju u Avganistanu. Unija nije uspela da postigne
sve potrebne sporazume ni posle 18-mesečnih pregovora.Ni posle dve
godine međunarodne snage za stabilizaciju nemaju sistem prepoznavanja
registarskih tablica vozila Evropske Unije kako bi se isključila
mogućnost da greškom napadnu jedni druge“.
Zamenik
glavnokomandujućeg NATO-a, general Džon Mekol, još jednom je podvukao
da bi rešavanje tog pitanja znatno unapredilo saradnju između dve
ključne institucije transatlantskih partnera.