U Vašingtonu je ovih dana održan skup naučnika posvećen sadašnjosti i budućnosti tropskih prašumakoji je organizovala Institucija „Smitsonijen". U tropskim prašumama širom planete, najveća je koncentracija različitih vrsta i najveća biološka raznovrsnost na svetu. Sada su međutim velike površine prašuma već iskrčene i mnoge vrste su nestale ili su na putu da nestanu. Naučnici za to vreme odmeravaju šanse za opstanak prašuma i njihovu budućnost.
„Smatra se da je oko 25 odsto poznatih živih vrsta sisara u opasnosti od istrebljenja, a većina je na područjima tropskih prašuma“, kaže Kristijan Samper, direktor Nacionalnog prirodnjačkog muzeja, koji je organizovao skup i naglašava da je u proteklih 150 godina nestala najmanje četvrtina svetskih prašuma.
„Najviše zabrinjava to što procenjujemo da bismo u narednih 50 godina mogli da izgubimo još 25 odsto“, dodaje on.
Samper i drugi naučnici su saglasni da taj gubitak izaziva kombinacija faktora, među kojima je ipak najvažnije krčenje zemlje - radi drvene građe i zemljoradnje. Dodatne opasnosti predstavljaju prenaseljavanje, zagađenje i klimatska promena, širenje agresivnih vrsta i lov.
Smitsonijenov Institut za tropska istraživanja u Panami je najstariji i najveći istraživački centar za tropsku biologiju na svetu. Eldridž Bermingem, direktor centra, kaže da je prašuma u nekim regionima zaista u kritičnom stanju.
„U ovom trenutku u pogledu izumiranja najviše zabrinjava jugoistočna Azija“.
Najdžel Stork, naučnik sa Univerziteta u Melburnu u Australiji, kaže da je izumrlo najviše vrsta insekata, koji imaju ključnu ulogu. On objašnjava šta se dogodilo kada je u Australiji pre mnogo decenija počela da se gaji stoka:
„Nije bilo prirodnih organizama koji bi razložili kravlju balegu i hiljade hektara su bile pokrivene balegom koja se umesto za tri meseca kao ovde u Sjedinjenim Državama, u Australiji razlaže sedam godina. A bilo je mnogo vrsta muva“.
Elizabet Benet, iz Programa za lov i prirodnu razmenu Društva za konzervaciju prirode, kaže da je komercijalni lov postao globalni biznis, zahvaljujući kojem se razvijene zemlje snabdevaju egzotičnim vrstama mesa, životinjama, krznom i trofejima - kao što su slonovske kljove i lavlje glave.
„Samo u 2000-oj godini, Sumatra je izvozila u Kinu 25 tona kornjača nedeljno“.
Ona objašnjava da kompanije za eksploataciju drveta grade puteve kroz zabačena područja, čineći ih pristupačnijim za lovce. Ali u perspektivi najviše užasava takozvani „sindrom prazne šume“.
„Sindrom prazne šume je pojava u kojoj imate prilično netaknutu šumu. Ako je posmatrate na satelitskim snimcima ili iz aviona, ona deluje kao zaista lepa šuma. Ali u njoj je sve već potamanjeno, tako da je zavladala tišina“, zaključuje Elizabet Benet.
Većina naučnika je saglasna da bi prašuma u jednom ili drugom obliku mogla da preživi, ali da bi mnoge vrste velikih životinja mogle da izumru. Što znači da bismo mogli da ostanemo samo s vegetacijom, u svetu koji je izgubio svoju ravnotežu.