U Mumbaju, nedelju dana posle terorističkih napada, žrtve se i
dalje sahranjuju. Napadači su ubili više od stotinu i sedamdeset ljudi
i ranili nekoliko stotina.
Nacija sa mnogo vera pali sveće i moli se za mrtve u Mumbaju. Među žrtvama su i suprug i ćerka Kije Šer. Bili su na spiritualnom putovanuju
sa članovima jednog američkog centra za meditaciju. Kija kaže da je
njena ćerka bila tipična trinaestogodišnjakinja.
"Mnogo
smo razgovarale o bušenju delova tela, pošto je videla sve vrste
kreativnih načina pirsinga. Konačno je krenula u Indiju i rekla da bar
tu može da probuši nos. Dozvolili smo joj", priča Kija Šer.
Indijski
istražitelji kažu da otkivaju sve više detalja o trodnevnoj opsadi koja
je počela usaglašenim napadima i završila se sa više od 170 mrtvih.
Samo jedan napadač je zarobljen.
U izveštajima se navodi da je
21-ogodišnji Adžmal Amir Kasab priznao da je član pakistanske
islamističke organizacije Laškar-i-taiba i da su on i još devet
terorista više od jedne godine prolazili kroz vojnu obuku.
U medijskim
izveštajima se navodi da je nekoliko njih pristiglo gumenim
čamcem, pošto su prethodno doplovili indijskim ribarskim brodom, čiju su
posadu pobili. Iskrcali su se sa automatskim puškama, pištoljima,
granatama, mobilnim telefonima i suvim voćem i podelili se u četiri
grupe. Pucnjava je počela u kafiću "Leopold", omiljenom među mladima. Vlasnik kafića Farzad Šehijar Džahani kaže da je bio haos.
"Pucali su na koga su stigli", kaže Džahani.
Na bezbednosnom video snimku sa železničke stanice vide se ljudi
kako se bacaju na zemlju da ne bi bili pogođeni. Teroristi su onda podmetnuli požar u hotel "Tadž Mahal" i pucajući krenuli od sobe do sobe.
Majkl i Anđali Polak su odlučili da beže, da bi svojoj deci dali šansu
da imaju bar jednog živog roditelja.
"Bila sam sigurna da se neću spasti, ali sam se nadala da će bar on stići do kuće, radi dece", kaže Anđali.
Na posletku, preživela su oba roditelja. Sahrane se međutim nastavljaju ... kao i molitve za indijski grad, koji je izdržao 60 sati terora.