Linkovi

Barak Obama suočava se sa prevelikim očekivanjima


Kada bude preuzeo dužnost, 20. januara, novoizabrani američki predsednik Barak Obama naslediće nekoliko krupnih problema, kao što su međunarodna ekonomska kriza i dva rata. Pored toga, moraće da se uhvati u koštac sa važnim uzgrednim proizvodom svog velikog političkog uspeha – ogromnim očekivanjima američkih građana i građana zemalja širom sveta.

U noći po završetku predsedničkih izbora, Obamine pristalice bile su u totalnoj euforiji zbog pobede njihovog kandidata. Ali samo nekoliko dana kasnije, Obama se posebno potrudio da upozori Amerikance da za ekonomske probleme u zemlji nema brzih rešenja.

Neće biti ni brzo niti lako da se iskopamo iz rupe u kojoj smo se našli. Ali Amerika je snažna i žilava zemlja, i ja znam da ćemo uspeti ako ostavimo po strani podele i politička gledišta i radimo zajedno kao jedna nacija,“ rekao je Obama.

Ipak, reakcija na njegovu pobedu nije splasla. Obamine pristalice smatraju da je ta pobeda započela novu eru pozitivnih promena u Vašingtonu. Strane vlade i listovi širom sveta jasno predočavaju da, posle osam godina Bušove administracije, očekuju promene u američkoj politici i gledištima. Profesor Robert Gatman, iz Centra za politiku i spoljne odnose, pri Univerzitetu Džons Hopkins, u Vašingtonu, kaže da su očekivanja u svetu izuzetno visoka.

„Imamo dva rata, imamo ekstremnu ekonomsku i finansijsku krizu, dok Obama nema nikakvu moć sve do 20. januara. Istovremeno, u svetu vladaju uzbuđenje i medeni mesec. U trenutku kada bude preuzimao funkciju mnogi ljudi će se pitati kako to da nije spasao ovu banku ili kako da nije učinio nešto drugo“?

Drugi stručnjak, Norman Ornstin iz instituta Ameriken enterprajz, kaže da bi realnost trebalo da ublaži očekivanja od Obaminog predsednikovanja.

Barak Obama će biti američki predsednik koji će braniti američke interese, koji nisu uvek isti kao interesi drugih zemalja. Ako oni misle da će Obama raditi ono što oni priželjkuju, teško će se razočarati,“ rekao je Ornstin.

Za sada, Obamin tim za primopredaju vlasti usredsređen je na ogroman zadatak formiranja vlade spremne da 20. januara preuzme vlast. Vilijam Galston je stručnjak za američku politiku u Institutu Brukings, u Vašingtonu.

Novoizabrani predsednik mora da imenuje oko tri hiljade funkcionera u svim nivoima vlade, jer sastav američke vlade nije trajan, niti postoji vlada u senci. Znači, novoizabrani predsednik mora da osnuje čitavu vladu u roku od oko 10 nedelja,“ kaže Galston.

Tokom svoje predizborne kampanje Obama je demonstrirao veliku govorničku veštinu. Međutim, mnogi predsednici, od Franklina Ruzvelta, preko Ronalda Regana do Bila Klintona, morali su da nauče da moć komuniciranja sa narodom može da bude isto toliko važna. Leon Paneta je služio kao šef kabineta Bele kuće u Klintonovoj administraciji.

Da bi bio uspešan, predsednik mora da ima ne samo viziju o tome kuda želi da povede zemlju, već i da vrlo iskreno govori o problemima sa kojima zemlja mora da se suoči, o žrtvama koje mora da podnese i teškim odlukama u vezi sa problemima sa kojima se hvata u koštac,“ kaže Paneta.

Tokom predizborne kampanje, kandidat Republikanske stranke, Džon Mekejn, govorio je o Obami kao o jednom od najliberalnijih članova Senata. Politički analitičar Stjuart Rotenberg kaže da prva imenovanja u Obaminoj administraciji pokazuju pragmatičan, centristički pristup vladanju.

Razgovarao sam sa nekim ko je radio sa Obamom u časopisu Harvardova pravna revija i ko je rekao da je senator Obama verovatno liberalniji nego što većina Amerikanaca to misli, ali da će biti pragmatičniji nego što većina Amerikanaca očekuje, a svakako većina republikanaca. To je zato što je on ambiciozan, što želi da uspe, što zna da ne može da ide predaleko i što je svestan toga gde se zemlja nalazi. Imena koja je do sada objavio pokazuju da je to tačno,“ rekao je Rotenberg.

Obama će imati prednost u tome što će njegove demokrate kontrolisati Kongres. Ali demokratska kontrola i Bele kuće i oba doma Kongresa nije uvek bila pozitivna. Predsednici Franklin Ruzvelt i London Džonson, efikasno su radili sa demokratskim Kongresom u prvim fazama svojih mandata, dok su poslednja dva demokratska predsednika, Džimi Karter i Bil Klinton, imali u početku značajne probleme sa Kongresom i na kraju platili političku cenu zbog toga. Karter je izgubio u nastojanju da osvoji drugi mandat, dok je Klinton samo dve godine po osvajanju položaja, 1992. godine, bio primoran da sarađuje sa Kongresom koji je prešao u ruke republikanaca.

XS
SM
MD
LG