Maloj američkoj državi Vermont, na krajnjem severu istočne
američke obale, 2012. godine isteći će svi ugovori za snabdevanje
električnom emergijom. Ugovore sa hidroelektranama tek treba obnoviti,
dok je njena nuklearna elektrana, koja obezbeđuje najveći deo potreba
te države, već prilično dotrajala. Iz tih razloga, Vermont se okreće obnovljivim izvorima
energije, uključujući – smeće.
Brda smeća,
skrivena iza visokih zidova smetlišta Mortaun, mogla bi da budu vrlo
vredna za gradić Morisvil, u Vermontu. Ta ogromna masa, iz koje se širi
oštar smrad, uskoro će početi da proizvodi struju za snabdevanje 2600
domova. Neprijatan miris dolazi od metana, nastalog raspadanjem
organskih otpadaka. Smetlište je nekada prikupljalo i sagorevalo taj
gas, kako bi smanjilo smrad, ali kada je država počela da razmatra
alternativne izvore energije, kaže direktor smetlišta Tom Badovski,
neko je shvatio da je to rasipanje energije koja bi mogla bolje da se
iskoristi.
„Sve do nedavno, nije bilo ekonomično da mi proizvodimo
struju. Za to je potrebno imati određenu količinu i određeni kvalitet
gasa“, kaže Badovski.
Kada otpaci stignu na
smetlište, mašine razdiru plastične kese i sabijaju smeće u kompaktnu
masu. Atmosferska voda i kiseonik stvaraju idealne uslove da bakterije
počnu proces razlaganja. Badovski objašnjava da se oslobođeni metan
usisava iz mreže vertikalnih cevi, koje su kao nekakvi bunari ukopane
ispod brda smeća.
„Umesto da ispumpavamo vodu, naše pumpe
usisavaju iz tih bunara gas, koji se zatim šalje na centralnu lokaciju,
gde može da se upotrebi za proizvodnju struje“, kaže Badovski.
Potrebno
je oko 6 meseci da smetlište počne da proizvodi upotrebljivu količinu
metana, a par godina pre nego što on može da se koristi za proizvodnju
struje. Slični projekti popularni su u Evropi. U Velikoj Britaniji,
četvrtina potreba za strujom u domaćinstvima proizvodi se pomoću gasa
prikupljenog na smetlištima, a novih 350 mini-elektrana je u raznim
fazama izgradnje. Prema jednoj najnovijoj studiji, većina građana
Vermonta daje prednost obnovljivim izvorima energije. Robert Dastas,
koji je radio na toj studiji kada je bio delegat u skupštini Vermonta,
kaže da je skupština reagovala na želje birača.
„Skupština je donela
propise i naložila komunalnim službama da više koriste lokalne,
obnovljive izvore energije, koji ne oslobađaju ugljendioksid“, kaže
Dastas.
Iako ti projekti zahtevaju veća početna ulaganja, Dastas –
koji je sada predstavnik jedne kompanije za proizvodnju struje – kaže
kako veruje da će se to na kraju isplatiti.
„Mislim da će se na
kraju ta ulaganja isplatiti, kada imate na umu šta će se dogoditi i šta
se događalo sa cenama fosilnih goriva, kao i osetljivost tog tržišta.
Mislim da mi kao država, a i čitava nacija, moramo da se oslobodimo
zavisnosti od stranih izvora energije. Moramo više da se oslanjamo na
sopstvene izvore i zato mislim da će ovaj način proizvodnje struje
postati znatno ekonomičniji“, kaže Dastas.
Za to
vreme, izgradnja elektrane na gas, kraj smetlišta Mortaun, privodi se
kraju. Direktor Tom Badovski kaže kako se nada da će već 1. decembra
biti puštena u pogon.
„Vrlo smo uzbuđeni zbog toga, a kako se
smetlište bude punilo predviđamo izgradnju novih blokova. Mislim da
ćemo imati dovoljno gasa da uskoro postavimo i treći generator“, kaže
Badovski.
Nova elektrana ne samo da će moći da šalje nove količine
struje u mrežu države Vermont, već će još dugo obezbeđivati stalni i
pouzdani izvor energije.