Linkovi

Hapšenje i izručenje Radovana Karadžića obnovilo rane i bol za žrtvama


U Srebrenici, mestu na kome su pre nešto više od 13 godina ubijene hiljade bošnjačkih civila, hapšenje Radovana Karadžića i njegov transfer u pritvorsku jedinicu Haškog suda, obnovilo je rane i bol za žrtvama.

Oko tri hiljade nadgrobnih spomenika vidno podsećaju na najveći masakr nad civilima koji je Evropa doživela posle Drugog svetskog rata. Posmrtni ostaci ostalih pet hiljada žrtava ili bi tek trebalo da budu identifikovani ili još nisu pronađeni. Preživeli, međutim, ne slave hapšenje ratnog lidera bosanskih Srba, Radovana Karadžića.

Beriza Kandžetović, 48-godišnja majka dvoje dece, vratila se u Srebrenicu iz izbeglištva u Holandiju, kada je saznala da su pronadjeni posmrtni ostaci njenog brata. Prethodno je sahranila i supruga koji je poginuo u Tuzli kao vojnik, braneći taj region. Njen otac je takođe ubijen u Srebrenici. Dok pokazuje na grob, Beriza na holandskom kaže da hapšenje Karadžića kasni 13 godina.

«Pogledajte šta su uradili Karadžić i Mladić,» kaže Beriza pokazujući na nadgrobne spomenike svojih najmilijih. «Da li bi trebalo sada da budem srećna zbog tog hapšenja? Sve je to bila igra».

Ona se pita kako to da je irački predsednik Sadam Husein pronadjen i uhapšen relativno brzo, ali ne i Karadžić, dodajući da njegovo hapšenje i izvodjenje pred sud u Hagu neće vratiti njenu porodicu.

U Beogradu, međutim, Karadžića neki još doživljavaju kao heroja. U kafani u kojoj je Karadžić bio redovan posetilac dok se prerušen skrivao u Beogradu, na zidu su dve fotografije – njegova i Ratka Mladića. Tu je i slika bivšeg predsednika Srbije, Slobodana Miloševića. Sa dugom sedom kosom i bradom nije bio prepoznatljiv kaže 49-godišnja konobarica Darka Raketić.

«Bio je prijateljski raspoložen i dobar mušterija, jer je uvek plaćao račune. Nisam znala da je to Karadžić, ali on mora da je video postere. Mislim da bi mu trebalo suditi u Srbiji, a ne u Hagu», kaže konobarica.

Pomenuta kafana nalazi se kraj sive stambene zgrade na Novom Beogradu gde je Karadžić živeo proteklih godina. Na fasadi zgrade neko je ispisao: «Ovo je ulica Radovana Karadžića.»

Karadžićevi novobeogradski susedi odbijaju da otvore vrata. Međutim, 70-godišnja Mirjana Savić sa petog sprata, voljna je da razgovara.

«Ekstravagantno je izgledao. Imao je dugu belu bradu i neobičnu kapu na glavi. Ponekad bi mi pomogao da otvorim vrata. Mislila sam da je naučnik ili da je iz tog sveta, jer ovde živi još jedan naučnik.»

Ona i drugi stanari u tom kraju kažu kako ne razumeju zašto bi Karadžić trebalo da bude izručen Hagu. Drugi stanovnici Beograda pak kažu da podržavaju njegovo hapšenje, dodajući da je to najbolji način da se zemlja suoči sa prošlošću i priključi se Evropi.

Ipak, to je neznatna uteha za one koji još sahranjuju svoje najdraže u Srebrenici, na groblju kraj Memorijalnog centra Potočari. U Srebrenici, okruženoj spaljenim fabrikama i ruševinama, deca igraju fudbal. Preživela Beriza Kandžetović ne zna da li ta deca predstavljaju znak nade. Srebrenica je, kaže ona, kao grad smrti u kome su ljudi odavno prestali da žive.

XS
SM
MD
LG