Linkovi

Sekulić: Nisam siguran da Rusija tretira Srbiju kao prvorazredni prioritet


Predsednik Srbije Boris Tadić danas je raspustio skupštinu i zakazao vanredne izbore. Naš saradnik, Đorđe Putić, upitao je direktora beogradske novinske agencije Fonet, Zorana Sekulića, kakve šanse po njegovom mišljenju imaju stranke koje se zalažu za približavanje Evropskoj uniji, a kakve one koje se zalažu za približavanje Rusiji?

Sekulić: Stranke koje se zalažu za približavanje Evropsko uniji imaju ozbiljne šanse ukoliko postignu čvrste, jasne, svima vidljive i svima poznate predizborne dogovore. Bilo u formi dogovora o predizbornim koalicijama, bilo u formi dogovora o postizbornim koalicijama. Biračima u Srbiji mora da bude potpuno jasno koja politička grupacija je postigla dogovor o tome da Srbiju, posle izbora, vodi prema Evropskoj uniji. U onoj meri u kojoj ta grupa bude spremna i sposobna da tu poruku pošalje biračkom telu, utoliko su njene šanse za pobedu na izborima veće. U suprotnom, u onoj meri u kojoj ta grupacija bude pokazala biračkom telu da i dalje robuje razlikama, sujetama i ličnim interesima, u toj meri će rasti šanse ove druge grupacije, koja će biti za neku vrstu samoizolacije Srbije i za okretanje leđa Evropskoj uniji.

Glas Amerike: Ali ta grupacija pati od istih problema kao i prva, zar ne?

Sekulić: Ta grupacija je, ako je suditi prema današnjoj izjavi zamenika predsednika Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića, spremna da Vojislavu Koštunici i njegovoj stranci Demokratskoj stranci Srbije, već sada stavi u izgled moguću postizbornu koaliciju. Nikolić je na konferenciji za novinare rekao da su radikali po treći put spremni da pozovu Koštunicu u postizbornu koaliciju i formiranje vlade. Ja mislim da se ovde prave dva koloseka, koji će ponovo - čak znatno više nego što je to bio slučaj na predsedničkim izborima u januaru - stvoriti u narednih mesec-mesec i po dana, jednu referendumsku atmosferu u Srbiji, jer zapravo ovo nisu obični parlamentarni izbori. To su zaista izbori koji će opredeliti, ako ne dugoročno onda na srednji rok svakako, strateški pravac Srbije. Moje lično ubeđenje je da Srbija, kako god se stvari budu odvijale, ne može da izbegne, čak i protiv svoje volje, uključivanje u Evropsku uniju. Ali pri tom uopšte nije svejedno kada i na koji način će se to desiti. Da li će se desiti u nekoj doglednoj budućnosti ili će se, u slučaju pobede radikala u koaliciji sa Koštunicom i DSS-om, ta stvar odložiti na neodređeno vreme. Dakle, Srbija, opterećena brojnim problemima i unutrašnjim protivrečnostima političke prirode, problemima suvereniteta, problemima nerazumevanja realnosti, problemima sporova sa međunarodnom zajednicom, zaista na ove izbore izlazi sa ogromnim ulogom i od njihovog ishoda zavisi strateški pravac ove zemlje u narednih nekoliko godina.

Glas Amerike: Osnovno pitanje zbog koga je pala vlada i raspuštena skupština jeste da li u Evropu ići sa Kosovom ili ne. Da li je realna mogućnost da se nađe formula da se zajedno sa Kosovom ide u Evropu?

Sekulić: Koliko je meni poznato, u ovoj fazi integracija u kojoj se Srbija sada nalazi, to pitanje zapravo i nije direktno na dnevnom redu. Čini mi se da je to pitanje otvoreno u Srbiji više iz unutrašnjepolitičkih razloga nego što Brisel traži da se Srbija pozicionira u odnosu na to pitanje. EU pa i međunarodna zajednica u ovom trenutku uopšte i ne traže od Srbije da bira između Evropske unije i priznavanja Kosova. Od Beograda niko i ne traži da prizna realnost na Kosovu. A da li će se i kada, u nekoj kasnijoj fazi evropskih integracija to pitanje otvoriti je posebna tema. Ali Srbija po mom mišljenju ne bi smela da ispusti ovu priliku da nastavi dalje procese evropskih integracija jer, čak ako se u jednom trenutku u budućnosti to pitanje bude otvorilo, pozicija Srbije će u tom slučaju biti neuporedivo povoljnija nego što je to sada. Dakle, mislim da je to pitanje sada na neki način veštački otvoreno kao jedno od centralnih pitanja u Srbiji, iako ja ni na koji način ne želim da dovedem u pitanje opravdano nezadovoljstvo Beograda, bez obzira na to o kojoj političkoj grupaciji je reč, načinom na koji je cela stvar oko nezavisnosti Kosova izvedena.

Glas Amerike: U slučaju da nacionalističke stranke pobede na izborima i formiraju vladu, kako bi se to odrazilo na život u Srbiji? Ko bi u tom slučaju dobio, a ko izgubio?

Sekulić: Sva je prilika da bi Srbija, u slučaju pobede radikala i narodnjačko-desničarskih grupacija, ušla u jedan interregnum u odnosu na okruženje, u odnosu na međunarodnu zajednicu. Dakle, ušla bi i de facto i de jure u neku vrstu izolacije i samoizolacije. Ne očekujem da će tu biti bilo kakvih sankcija ili drugih poteza međunarodne zajednice nalik onim iz 90-tih godina, ali očekujem da će u tom slučaju na neki način svet, bar privremeno ili bar na neki srednji rok, dići ruke od Srbije i pustiti je da se sama rve sa svojim problemima dok ne iskristališe političku poziciju koj,a bi bila prihvatljiva i partnerska za međunarodnu zajednicu. To će naravno, ako se desi, imati ozbiljne implikacije, ne samo političke nego i ekonomske i socijalne prirode. Srbija je u velikoj ekonomskoj međuzavisnosti - i sa okruženjem i sa Evropskom unijom. Tu je teško zamisliti situaciju u kojoj bi stvari na ravni nekog svakodnevnog života i životnog standarda ljudi mogle da ostanu čak i ovakve kakve jesu. Potpuno je realno očekivati da bi u tom slučaju Srbija bila suočena sa ozbiljnim socijalnim problemima i naravno, ostala bi bez dragocenih stranih investicija i bez mogućnosti da koristi predpristupne fondove Evropske unije.

Glas Amerike: Kako bi se u tom slučaju ponašala Rusija?

Sekulić: Dugoročno gledano, ta priča sa Rusijom mi je i dalje nejasna. Nisam siguran da Rusija i politički i geostrateški, pa i ekonomski, tretira Srbiju kao neki svoj prvorazredni prioritet, čak ni u regionalnom smislu. Niti mislim da Rusija ovaj region tretira kao neki svoj svetski prioritet. Mislim da je ovaj region, i Srbija u njemu, trenutno od interesa za Rusiju, a politički je od interesa na međunarodnom planu zato što predstavlja neku vrstu ”oglednog dobra“ za to kako bi stvari, sa povećanim ambicijama Rusije na međunarodnoj sceni, mogle da se odvijaju u nekim drugim regionima sveta. Dakle, pitanje je samo do kog trenutka će Rusija voditi ovako čvrstu i tvrdu politiku podržavanja Srbije, jer mislim da će u nekom momentu svakako reći: e, sad nećemo zbog Srbije da otvaramo svetske teme i svetske probleme. Imamo prečih pitanja oko kojih bismo mogli da se sporimo sa glavnim svetskim akterima, nego što je Srbija. Na duge staze bilo bi pogrešno ako bi Srbija igrala samo na kartu Rusije.

XS
SM
MD
LG