Linkovi

SAD: Koji faktori utiču na izbor potpredsedničkog kandidata?


Kada američki glasači biraju predsedničkog kandidata, oni dobijaju i potpredsednika kao deo paketa. U ovom segmentu serije «Kako Amerika bira», novinar GA Džefri Jang istražuje faktore koji utiču na izbor potpredsedničkog kandidata u nadi da se potvrdi osvajanje Bele Kuće.

Političke konvencije su ispunjene konfetama, balonima i skandiranjem predsedničkom kandidatu koji je izabran da brani boje svoe partije na izborni dan. Medjutim, u senci te pažnje je partijska potpredsednička nominacija. Tokom više od 200 godina, američki glasači posebno su obeležavali svoje glasanje za predsedničku nominaciju dvoje ljudi koji će se zajedno boriti u ime svoje partije za Belu Kuću, jedan za predsednika i drugi za potpredsednika. Jedan os stručnjaka koji je proučavao način izbora potpredsednika je Robert Dadli sa univerziteta Džordž Mejson.

«Za šta služi nominacija za potpredsednika? Za poboljšanje izbornih šansi, gde čak i mala prednost koju možete da dobijete može da se pretvori u mnogo elektorskih glasova».

Možda jedan od najboljih primera u proteklih tridesetak godina mogao bi da se nazove «autsajder-insajder». Od kako je demokrata Džimi Karter osvojio Belu Kuću 1976, veliki broj političara vodio je predsedničke kampanje sa temom da jedan autsajder dolazi u takozvani pokvareni Vašington da ga popravi. Sa Karterom je izbornu trku vodio veteran, američki senator Volter Mondejl, koji je veoma dobro znao mehanizme federalne vlade. 1980, kada je republikanski autsajder Ronald Regan bio izabran da promeni Vašington, on je odabrao veoma iskusnog bivšeg ambasadora i direktora CIA-e Džordža Herberta Vokera Buša. 1992. godine, demokrata Bil Klinton došao je u Vašington iz Arkanzasa sa jednim insajderom, senatorom Alom Gorom. Osam godina kasnije, republikanski guverner Teksasa Džordž W Buš odabrao je bivšeg sekretara za odbranu i šefa osoblja Bele Kuće Dika Čejnija za svog potpredsednika. Potpredsednička funkcija je takodje bila korišćena za premošćavanje generacijskog jaza ili za tranziciju izmedju njih. Kada je Džordž Buš stariji bio potpredsednik i takmičio se za Ovalnu kancelariju 1988. on je odabrao veoma mladolikog senatora Dena Kvejla kao svog saborca kako bi se dopao takozvanoj generaciji bejbi bumera, rodjenoj posle Drugog svetskog rata. A, 1992. demokratski tandem Klinton-Gor nije bio samo autsajder-insajder tim već je bio prva stranačka nominacija sa dvojicom kandidata bejbi bumera. 1984. demokratski tim senatora Valtera Mondejla i kogresmenke Džeraldine Feraro bio je prvi put da žena bude nominovana od strane jedne od glavnih političkih partija.

«Dragi moji gradjani, ponosno prihvatam vašu nominaciju za potpredsednika Sjedinjenih Država».

I dok je nominacija za Belu Kuću napravljena za najširi mogući odziv glasača, uloga potpredsednika seže mnogo dalje od izbornog dana. I kako kaže stara poslovica, potpredsednik je na samo jedan otkucaj srca daleko od Ovalne kancelarije.

XS
SM
MD
LG