Politički analitičar Svetozar Jovićević, u razgovoru za naš program, kaže da je povratak Mila Đukanovića na državne funkcije motivisan željom da se proces loše privatizacije dovede do kraja. Jovićević govori i o stavu Crne Gore prema Kosovu i predstojećim predsjedničkim izborima.
Povratak Mila Đukanovića na države funkcije za profesora Jovićevića predstavlja iznenađenje, posebno zato što je neprirodno da neko ko je sebe već opredijelio za bavljenje biznisom, dolazi na jednu tešku funkciju:
''Dakle, tu je po meni suština: Đukanović, koji je pristalica potpune privatizacije-u mnogo čemu loše-sada dolazi da smiri situaciju unutar njegove partije i koalicionog partnera i da taj proces privatizacije, prije svega vrlo važnih energetskih objekata, dovede do kraja. Očigledno, u ovoj Vladi, između čelnih ljudi i predstavnika koalicionog partnera, postojala su veoma suprotstavljena mišljenja, različita od njegovog''.
Činjenica da će Đukanoviću naredni mandat biti peti na čelu crnogorske Vlade, već navodi na pomisao da se radi o svojevrsnom fenomenu:
''Ako u jednoj partiji ili u jednom društvu postoji potreba da se jedna ličnost-svejedno šta mislili o njoj-dovodi pet put na jednu funkciju, onda nešto u tom društvu i toj partiji očigledno nije u redu''.
Za razliku od većine lidera opozicije koji odnos zvanične Podgorice prema pitanju Kosova ocjenjuju kao pogrešan, Jovićević problem vidi drugačije i ne povezuje Đukanovićev povratak sa eventualnim priznanjem jedostrano proglašene nezavisnosti Kosova:
''Razumije se da će Crna Gora dobro pratiti šta se u vezi s tim zbiva u Evropskoj uniji, kojoj teži. A tu, očigledno, nema saglasnosti niti će je u dogledno vrijeme biti. Otuda, Crna Gora ne treba da žuri, treba da sačeka razvoj događaja i da se prema tome opredjeljuje. Doći će vrijeme-a tome vremenu ne treba trčati u susret-kad će ona morati da se opredijeli''.
Jovićević smatra da su predstavnici opozicije morali sačuvati energiju za buduće parlamentarne izbore, a da se predsjedničkim pridaje veći značaj nego što objektivno imaju. Ipak, odgovara da li bi pobjeda opozicionog kandidata značila važan događaj:
''Bi, naravno, naročito u psihološkoj ravni. Ako bi pobijedio opozicioni kandidat, pokazalo bi se da je ta vlast-koliko god ona izgledala monolitna i pokušavala da se tako prikaže-smjenjiva, što bi okuražilo opoziciju, ali i građane. U tome vidim značaj eventualne pobjede opozicionog kandidata.
U praktičnom smislu, tu ne bi moglo doći do bitnijih promjena. Pojavila bi se kohabitacija koja ima svoje dobre strane.Ali, ne zaboravimo da je predsjednik jedna ličnost koja iza sebe nema državni aparat i koja objektivno ne može da mijenja stvari''.
Jovićević smatra da će vladajuća koalicija, ipak, po svaku cijenu nastojati da pobijedi na predsjedničkim izborima da ne bi, makar i na taj način, okrnjila svoju apsolutnu vlast, jer bi to mogao biti začetak i oštrijih procesa.