Linkovi

Vašington: Konferencija u Anapolisu bila podsticaj za uspostavljanje mira




" hspace=2 src="/serbian/images/ap_israel_palestinians_annapolis_28nov07_eng_195.jpg" width=180 align=left vspace=2 border=0>Mnogi analitičari kažu da je ovonedeljna bliskoistočna mirovna konferencija pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država u Anapolisu u državi Merilend, bila podsticaj za uspostavljanje mira izmedju Izraela i Palestinaca, dok drugi sumnjaju da dve strane mogu da postignu brzi dogovor.

Brojni stručnjaci se slažu da je skup u Anapolisu bio prvi važan pokušaj posle sedam godina da se izadje iz bezizlazne situacije u izraelsko-palestinskim pregovorima. Konferencija je dobila važnu medjunarodnu podršku i okupila Arape i Izraelce da zajednički rade na uspostavljanju palestinske države. Mnogi analitičari ukazuju da sastanak nije počeo od nule. Osnova konačnog izraelsko –palestinskog dogovora je već opšte poznata, otkako je 2003. predstavljena takozvana «Mapa mira» za Bliski istok. Nekoliko stručnjaka takodje ukazuje da su pregovori izraelskog premijera Ehuda Olmerta i palestinskog predsednika Mahmuda Abasa pre konferencije, doneli suštinske promene u odnosu na ono što su izraelski i palestinski lideri već dogovorili na mirovnoj konferenciji u Oslu 1993. Neki kažu da je to bilo moguće zahvaljujući njihovom međusobnom poverenju. Među tim analitičarima je i Dejvid Makovski, direktor Projekta bliskoistočnog mirovnog procesa u vašingtonskom Institutu za bliskoistočnu politiku.

«Dobili ste dvojicu lidera koji prvi put u istoriji bliskoistočnog mirovnog procesa u stvari veruju da je onaj drugi iskren. To je važan element koji nije postojao još od 1990-tih. Uvek je postojala duboka sumnja u iskrenost onog drugog.»

Makovski kaže da je još jedna važna tačka u Anapolisu bilo prisustvo glavnih arapskih zemalja kao što je Saudijska Arabija, koja nema doplomatske odnose sa Izraelom.

«Ukoliko ovaj proces počne da uliva nadu, arapske zemlje treba da obezbede ekonomsku osnovu koja bi ga učinila uspešnim. Veoma je važno da arapske zemlje učine više i osiguraju napredovanje strana i pokažu da su i njima u interesu mir i koegzistencija Izraelaca i Palestinaca.»

Medjutim, mnogi analitičari upozoravaju da na konferenciji nisu utvrdjene mere ili rokovi za rešavanje glavnih spornih pitanja, kao što su konačne granice, povratak izbeglica i status Jerusalima. Oni takodje izražavaju sumnju da premijer Olmert i predsednik Abas imaju dovoljnu političku moć da prihvate ustupke koji bi mogli da obezbede dalje pregovore. Stručnjak za Bliski istok Henri Sigmen, predsednik Američko-bliskoistočnog mirovnog projekta u Njujorku, kaže da za dvodržavno rešenje ističe vreme.

«Samo je pitanje sasvim kratkog vremenskog razdoblja pre nego što arapska populacija postane većinska u istorijskoj Palestini. U tom trenutku, Palestinci bi mogli da odustanu od želje da naprave svoju državu i objave da će da prihvate navaljivanje Izraela da kontroliše celu Palestinu, ali će da insistiraju na pravu na državljanstvo u toj zemlji. To bi stvorilo potpuno drugačiji splet okolnosti».

Mnogi stručnjaci se saglašavaju da su ulozi veliki, uključujući i politikologa Dejvida Makovskog, koji zapaža da se mnogi američki zvaničnici, uključujući državnog sekretara Kondolizu Rajs, pitaju koliko su Izraelci i Palestinci ozlojeđeni jedni na druge.

«Državni sekretar Kondoliza Rajs strahuje od pretvaranja ovog konflikta iz nacionalnog, koji je teško rešiv, u verski - koji je nerešiv. Ako se ovaj sukob Palestinaca i Izraelaca pretvori u sukob Jevreja i muslimana, to će biti sasvim nova priča. U ovom trenutku, umerenjaci su u ofanzivi, a ekstremisti u defanzivi, ali ako se u narednih 12 meseci ne bude pazilo, gotovo je sigurno da će situacija da se preokrene.»

Izrael i Palestinci su u Anapolisu pristali da odmah pokrenu bliskoistočne mirovne razgovore i pokušaju da postignu konačni dogovor do kraja 2008. Ali mnogi analitičari upozoravaju da će tek ono što sledi pokazati da li je ovaj skup bio drugačiji i da li će dovesti do promena u izraelsko-palestinskim odnosima.

XS
SM
MD
LG