Linkovi

Tretman kiseonikom eliminiše potrebu hirurških zahvata kod beba


U velikom broju studija istražuju se problemi sa spavanjem kod odraslih osoba, kao što je otežano disanje u snu, stanje koje može da vodi do srčanog napada ili moždanog udara. Medjutim, istraživači se sada bave tim problemima kod dece, čak beba, koji mogu da ometu kvalitetan san.

Šestogodišnji Timi Vejl je razdragani dečačić, ali njegova majka Kris brine zbog njegovog spavanja.

«Primetila sam da veoma teško diše i hrče. I primetila sam da ga čujem kad god se noću probudim», žali se Timijeva majka.

Doktor Sumit Bargava sa Jelskog univerziteta ustanovio je da su uz hrkanje, Timijevi krajnici uvećani.

«Deca koja imaju otežano disanje u snu, kada krenu na spavanje, imaju tendenciju da delimično ili potpuno zatvore disajne puteve», kaže on.

Ljudi s ovim poremećajem doslovno prestanu da dišu tokom sna. Dodatno tkivo, krajnici ili veliki jezik, mogu da im zatvore disajne puteve, a to može da vodi ka srčanim problemima i dijabetesu.

Deca sa otežanim noćnim disanjem tokom dana mogu da budu ošamućena i nesposobna da se koncentrišu ili mogu da budu hiperaktivna. Mogu imati teškoće pri učenju i lošije rezultate na testu inteligencije. Zato je rana dijagnoza veoma važna. Timi je otišao u Centar za spavanje Dečije bolnice Jel – Nju Hejvn u državi Konektikat.

«Vidiš, ti si na slici. Moći ću da te vidim tokom cele noći. Ja sam u sobi na kraju hodnika».

Medicinska sestra priključuje elektrode na Timijevo telo kako bi merila njegove moždane aktivnosti.

«Pratimo i kako dišu, koliko brzo dišu, kada prestaju da dišu, kada nivo kiseonika počne da opada, da li im se mišići prekomerno pomeraju tokom noći», kaže doktor Bargava.

Kada Timi utone u san, kompjuter počinje da beleži podatke. Doktor Bargava je ustanovio da glasno hrkanje izaziva uznemirenost i da se Timi budi češće nego većina dece njegovog uzrasta. On je takodje utvrdio da je Timijevo otežano disanje ipak umereno, tako da je odlučio da mu ne vadi krajnike. Ali lekari naglašavaju da će nastaviti da prate dečakovo spavanje.

Dijagnoza kod beba se uspostavlja na drugi način. Čak i one mogu da imaju probleme sa spavanjem, ali specijalisti kažu da je njihovo otkrivanje komplikovano.

«Oni nemaju stadijume sna kao odrasli, tako da morate više da ih gledate kako biste ustanovili u kojem su stadijumu», objašnjava Samanta Kesven koordinator laboratorije za spavanje u Bolnici svetog Luke u Denveru u državi Kolorado.

Laboratorija koristi kameru neprekidno usmerenu na bebine oči, da bi se videla dubina sna. Doktor Robert Balard, iz iste bolnice u Denveru, kaže da je veoma važno da se zabeleži svaki pokret bebe koja spava.

«Sve dok to zaista ne vidite i ne snimite i onda sednete i prebacite na kompjuterski ekran, možda nećete imati sasvim tačnu ideju o tome šta se dešava», kaže Balard.

Bebe kod kojih je ustanovljen poremećaj sna kakav imaju odrasli, mogu da se podvrgnu korektivnoj hirurškoj operaciji. Doktor Balard smatra da tretiranje kiseonikom eliminiše potrebu za većinom hirurških zahvata kod beba. Sumit Bargava dodaje da je ipak, ako dete ima neke fizičke nedostatke, hirurški zahvat možda neophodan.

XS
SM
MD
LG